Oduvijek je generacijski jaz postojao među različitim generacijama i to nije ništa neobično budući da se stvari neprestano mijenjaju. Nekad nam se čini da je prije bilo bolje, a nekad da je sad neusporedivo bolje…
Da se različite generacije ne razumiju baš uvijek i nije neka tajna. Štoviše, „ratovi“ među generacijama mogu biti poprilično iscrpljujući, posebno ako se radi o roditeljima i djeci. Sasvim je očekivano i uobičajeno da djeca koja postanu roditelji ne rade iste stvari kao što su radili njihovi roditelji. Nekad se stvari promijene nabolje, nekad na lošije. I uvijek oni koji nešto promijene, misle da je tako bolje…
Na primjer, sigurno bi mnogi današnji roditelji mogli itekako dobro živjeti bez tjedna pretrpanog aktivnostima nad kojima se mnoge bake i djedovi zgražaju. A s druge strane, sigurno su mnogi roditelji ponosni baš na to da su njihova djeca svestrana i imaju puno mogućnosti, što oni nisu imali.
Na Redditu se tako pokrenuo post u kojem su mnogi iznijeli koje su to stvari koje su danas definitivno drukčije nego u vrijeme kad su današnji roditelji bili djeca. Ili modernim rječnikom rečeno – što to generacija X i milenijalci rade drukčije, ali nikako lošije od svojih roditelja, odnosno najčešće generacije baby boomersa.
Evo nekoliko stvari za koje današnji roditelji nadaju da će razumjeti njihovi roditelji, iako to oni nisu ni približno tako radili.
Terapija je dobra
Ovo je vrlo česta tema kad se govori o razlikama ovih generacija. To je ujedno i nešto što današnji roditelji vrlo često ističu kao jednu od loših strana odgoja svojih roditelja i nešto što bi gotovo bez iznimke spočitnuli svojim roditeljima. Za roditelje današnjih roditelja odlazak na terapiju značio je da nešto nije u redu. To je podrazumijevalo da nešto s vama istinski duboko i tragično nije u redu. Ako je netko i morao ići na terapiju, to je radio u tajnosti.
Kad današnji roditelji na društvenim mrežama objave što im je terapeut rekao, njihovi roditelji padaju u nesvijest. I nije stvar u tom da njima nije bila potrebna pomoć s mentalnim zdravljem. Samo ju nisu tražili niti dobivali. Ono što današnji roditelji žele poručiti svojim roditeljima jest da odlazak na terapiju ne mora značiti da su „napravili nešto loše“. Štoviše, mnogi terapiju koriste kako bi se izborili s raznima traumama iz djetinjstva, bez kojih nitko ne može proći kroz djetinjstvo…
Dijagnoza pomaže našoj djeci (i nama)
Koliko često čuješ od generacije baby boomersa rečenicu poput: „Kad smo mi bili djeca nije bilo toliko autizma i ADHD-a.“ Da, bilo je. Samo ih niste zvali tim imenima jer ih niste dijagnosticirali. Umjesto tog pričali ste o „onom čudnom susjedu koji priča samo o vlakovima i jede stalno istu hranu“ ili „susjedovom malom koji je živ k'o živo srebro i zločest k'o vrag“.
Neurodivergencija postoji od početka vremena. Nema više autizma niti ADHD-a. Ne postoje vjerodostojni podaci koji bi to poduprli. Ono što se povećalo jest naša sposobnost procjenjivanja i dijagnosticiranja stanja mentalnog zdravlja kod ljudi. Danas bi onaj susjed dobio pomoć koja mu je bila potrebna da napreduje. To je dobra stvar.
Tvoje tijelo je u redu
Jedan od najvećih kamena spoticanja između današnjih roditelja i njihovih roditelja je osim terapije tema težine i izgleda tijela. Naši roditelji - posebno naše majke - odgojeni su na vrhuncu kulture prehrane. Odgojeni su uz pregršt pogrešnih informacija o zdravom odnosu s hranom, a oblik i veličina tijela se komentirala bez dlake na jeziku.
Danas znamo da previše ograničavanje i kontroliranje hrane zapravo uzrokuje više problema kod djece. Nije potrebno zgražati se kad današnji roditelji biraju kako će hraniti svoju djecu i razgovarati o njihovim tijelima.
Da, internet je zastrašujuće mjesto
Današnji roditelji razumiju. Da, to je novi Divlji zapad. Upravo su današnji roditelji među prvima isprobavali čari interneta i chat roomova u kojima se svašta događalo. I da, znaju ponešto o tome koliko Internet može biti nesiguran. Svjesni su činjenice da su današnje bake i djedovi zabrinuti za svoje unuke na internetu - i oni su. No, daju sve od sebe.
Današnji roditelji uistinu paze, traže alate za otkrivanje nesigurnosti, razgovaraju s djecom o tom i rade najbolje što mogu u ovim današnjim uvjetima. Prekomjerna panika također nije dobra.
Drukčije ne znači odbacivanje
Na kraju, ono što bi današnji roditelji poručili svojim roditeljima glasi otprilike ovako: to što nešto radimo drukčije, ne znači da to radimo pogrešno, niti da odbijamo vaše načine. Puno je tog što nas možete naučiti.
