Ono što možda najčešće prigovaramo današnjim roditeljima je činjenica da previše kontroliraju djecu i ne dopuštaju im da razviju samostalnost. I ove stvari pridonose tome.
Nekoć su roditelji bili daleko opušteniji i daleko manje kontrolirali i nadgledali sve što su djeca radila. Takav stav je neizbježno činio da djeca budu samostalnija i s vremenom sposobnija. Činjenica je da se puno toga promijenilo, da neke stvari ne bi mogle biti iste kao i prije 30, 40 godina, ali ono što se dogodilo u roditeljstvu u tom razdoblju možda i nije baš najbolja stvar za djecu.
Štoviše, to je možda nešto što mnogi najviše prigovaraju današnjim roditeljima. Učinili bismo sve za svoju djecu, ali ponekad je to – medvjeđa usluga.
Evo kojih su pet stvari roditelji stare škole puštali djeci da sami shvate, a danas opsesivno kontroliraju.
1. Pisanje domaće zadaće
Većina današnjih roditelja mora priznati da njihovi roditelji nisu znali baš ništa o njihovim zadaćama i učenju. Istina? Imao si izbor – učiti ili ne učiti i o tome bi ovisile tvoje ocjene. A danas? Danas će roditelji izludjeti dok izvuku iz djeteta što sve ima za zadaću, a onda ga poticati da počne raditi tu zadaću, pa se naživcirati jer ne radi i jer nije već danima ništa učilo... Sve nam je poznato.
Što će se dogoditi ako prestaneš "ludjeti" zbog zadaće i učenja? Možda je dijete neće napraviti i naučit će lekciju o odgovornosti. Možda će samo shvatiti, a to je upravo ono što i želimo. Ili će dobiti lošu ocjenu, pa za idući put napraviti pameniji izbor. U redu je potaknuti dijete, ali ne "lebdjeti" nad njime.
2. Pretjerivanje s aktivnostima
Imaš malog talentiranog nogometaša? Super, upiši ga na nogomet. Djetetu sjajno ide gluma? Možeš ga upisati na dramsku skupinu. I to je to. Ne mora ići u glazbenu školu jer je to važno, ne mora na stem radionice ako nema afiniteta za to.
Dobro je zainteresirati dijete za razne stvari, ali djeca također mogu biti preopterećena punim kalendarom stvari koje trebaju raditi s malo slobodnog vremena za – ne raditi ništa. Osim toga, sve to trčanje nakon škole može biti jako stresno za roditelja.
3. Komunikacija s učiteljicama/profesorima svoje djece
Moramo li uopće ovo elaborirati? Da, znamo da je danas daleko lakše poslati e-mail ili poruku učiteljici, da je lakše reći neke stvari, ali postoji razlika između nužnog i pretjeranog. Je li dijete ručalo ili nije, smeta li mu kolega s kojim sjedi, došlo je poderano iz škole... Možda je najbolje učiteljici prepustiti neke odluke i kontrolu, jer je učiteljica ta koja provodi puno vremena s tvojim djetetom – u kolektivu.
Prisjeti se kako je to bilo kad smo mi bili djeca. Nema e-maila, nema mobitela – eventualno rukom pisana poruka u informativci. Naravno da postoje razlozi za komunikaciju s učiteljicom, ali mudrije je smanjiti to na minimum.
4. Kontroliranje odnosa u kolektivu
Dobro, istina, ovo je u današnje vrijeme osjetljivo i teško je odrediti granicu. Naravno da postoje situacije koje zahtijevaju angažman roditelja, posebno u današnje vrijeme kad je nasilje među vršnjacima itekako prevršilo svaku mjeru. No nije svaka svađa razlog za raspravu i kontaktiranje roditelja "suprotne strane".
Djeca se moraju naučiti sami rješavati sukobe, a mi smo tu da uskočimo kad stvari postanu pregrube. Umjesto kontaktiranja drugih roditelja, svom ćeš djetetu napraviti veću uslugu poradiš li s njime na "alatima" kako se zaštititi, kako odgovoriti, kako se postaviti.
5. Uspoređivanje s drugim roditeljima
U današnje vrijeme ovo je gotovo nemoguće u potpunosti ne raditi. Svjesni smo tog. No možemo li to svesti na minimum? Sjećamo se još uvijek kako je loše uspoređivati svoje dijete s drugima i pratiti paralelno svaki napredak, promišljati zašto kasni ili u čemu je problem. Isto je i s nama. A mi koji uporno pokušavamo djeci zabraniti društvene mreže istovremeno neprekidno "visimo" na istima i patimo zašto nismo kao neki drugi roditelji, pokušavajući postati.
Daj si oduška. Radiš najbolje što možeš. Voli svoje dijete, budi tu za njega, pokaži da ti je stalo. To je dovoljno.
