Roditeljstvo nije natjecanje. Psihologinja dr. Samantha Rodman Whiten ističe da postoji prag “dovoljno dobrog roditelja” i da mali, svakodnevni trenuci ljubavi i pažnje često znače više nego što misliš.
U svijetu u kojem se od roditelja stalno očekuje savršenstvo, osjećaj krivnje lako postane dio svakodnevice. No psihologija već desetljećima nudi jedno znatno nježnije i realnije objašnjenje roditeljstva: koncept „dovoljno dobrog roditelja“.
Kako objašnjava klinička psihologinja dr. Samantha Rodman Whiten za Yourtango, dijete ne treba savršenog roditelja da bi izraslo u stabilnu, zadovoljnu i funkcionalnu osobu. Treba roditelja koji je – dovoljno dobar.
Prema ovom konceptu, roditelj (najčešće se spominje majka) u početku gotovo u potpunosti odgovara na bebine potrebe. No kako dijete raste, ta se potpuna prilagodba postupno smanjuje. I upravo je to važno: dijete kroz male, sigurne frustracije uči nositi se sa stvarnošću i razvijati samostalnost.
Jednostavnije rečeno – normalno je da si u prvim mjesecima potpuno fokusirana na bebu, ali je jednako važno da s vremenom ne odgovaraš na baš svaku potrebu odmah i savršeno. Tako dijete uči da svijet ne mora uvijek biti prilagođen njemu, ali da je i dalje sigurno i voljeno.
Ako radiš ovih 8 stvari, radiš dovoljno dobar roditeljski posao
Dr. Rodman Whiten ističe da roditeljstvo ne treba mjeriti savršenim rasporedima, stalnim aktivnostima ili neprekidnom dostupnošću. Umjesto toga, ovih osam pitanja može biti puno realniji pokazatelj:
1. Kažeš li djetetu da ga voliš barem jednom dnevno?
2. Imate li barem jedan trenutak dnevno koji je povezan, razigran ili jednostavno lijep?
To može biti priča prije spavanja, gledanje crtića zajedno, razgovor u autu ili komentiranje crteža iz škole.
3. Brineš li se o njegovim osnovnim fizičkim potrebama?
Hraniš ga, kupaš, vodiš na sistematske preglede i pokušavaš ubaciti barem nešto povrća u prehranu.
4. Pružaš li mu barem jedno intelektualno poticajno iskustvo dnevno?
To može biti škola, igra s prijateljima, razgovor s tobom ili čak odlazak u trgovinu za manju djecu.
5. Baremo jednom tjedno ima li priliku družiti se s vršnjacima izvan škole?
Igralište, susjedi, rođaci, aktivnosti – sve se računa. Djeca žele osjećaj pripadnosti.
6. S vremena na vrijeme napraviš li nešto posebno i uzbudljivo?
Izlet, kazalište, putovanje, veliki doživljaj oko blagdana... Takvi trenuci ostaju u sjećanju, čak i ako se događaju samo jednom godišnje.
7. Pokušavaš li barem nekoliko puta dnevno razumjeti perspektivu svog djeteta?
8. Pokazuješ li kroz vlastito ponašanje kako izgleda funkcionalan odnos s drugima?
U odnosu s partnerom, obitelji, prijateljima i susjedima – koliko god možeš.
Ako na većinu ovih pitanja možeš odgovoriti s „da“, onda, kako kaže dr. Rodman Whiten radiš dovoljno dobar posao kao roditelj. A to je, u stvarnosti, više nego dovoljno.
