Apsolutno sve oko nas promijenilo se u odnosu na razdoblje prije 40 godina. Neke stvari sad nam se čine potpuno nevjerojatnima što se tiče roditeljstva.
Djetinjstvo u 80-im godinama i dalje nam se, bez obzira na sve, čini nekako primamljivo. Čini nam se da su neke ključne stvari bile drukčije, bolje, jednostavnije... Iako smo u više navrata shvatili da je to bilo neko sasvim drugo vrijeme i da je sve ono što nam se čini simpatičnim i boljim često bilo opasno, ne možemo si pomoći osjećati da je tada – bilo bolje.
No koja god bila istina, postoje neke stvari koje su roditelji radili "pod normalno" u 80-ima, a danas su jednostavno nezamislive. Ovih sedam roditeljskih principa danas bi mnogim roditeljima uzrokovali zdravstvene probleme pri samoj pomisli na njih. A nekoć su bile – normalne.
Evo koje roditeljske principe su prakticirali roditelji u 80-im godinama, a danas bi šokirali mnoge.
1. Popodneva s ključem oko vrata
U 80-im godinama djeca su se iz škole vraćala u praznu kuću. Neka bi djeca jednostavno bila kod kuće cijelo poslijepodne, sami učili i radili zadaću, napravili si nešto za pojesti (da, čak i skuhali), a nekad bi i otišli van na igranje. U svakom slučaju, dijete bi imalo ključ od stana/kuće i radilo bi što smije/želi/mora.
Danas više nije tako. Promet je gust i opasan, susjedstvo nije kao prije povezano i "umreženo", svjesniji smo rizika.
2. Tjelesno kažnjavanje
Šiba je izašla iz raja. Nema roditelja koji to nije izgovorio u 80-ima. Govorilo se to – i radilo – čak i u školi. Takav je razvoj situacije garantirao brzo poštivanje pravila, pogodovao atmosferi straha jer se vjerovalo da je strah dobar učitelj, a nije to zabranjivala ni struka.
Danas znamo da tjelesno kažnjavanje može zaustaviti ponašanje u trenutku, ali ono povećava agresiju, smanjuje povjerenje i uči da veća osoba pobjeđuje. Moderne alternative izgledaju sporo u usporedbi. Traži se koregulacija, vodi računa o prirodnim posljedicama, trenutna poslušnost se mijenja za dugoročno izgrađivanje vještina. Kratkoročno se čini neučinkovito, ali se isplati.
3. Emocionalni stoicizam
Osamdesete su bile burne, vesele, šarene, ali nije se puno polagalo na emocije. Nisu 80-e bile namjerno usmjerene protiv emocija, nego je sve bilo usmjereno na "preživljavanje". Financijska situacija nije bila bajna, neprestano se nešto događalo u društvu, kod nas se i "kuhalo" svašta... Cilj je bio preživjeti i ići dalje, a to je značilo zanemariti emocije.
Danas znamo da osjećaji kojima se ne posvetimo ne nestaju. Znamo da je bitna samoregulacija, imenovanje emocija... Pristup mentalnom zdravlju je potpuno drukčiji, iako nije savršen.
4. Privatnost u kući ne postoji
U mnogim kućanstvima nije se poklanjalo puno pažnje privatnosti djece. Djeca nisu imala pravo na privatnost. Roditelji su čitali dnevnike da bi znali je li sve u redu, prisluškivali su djecu, pretraživali ruksake, ulazili u sobu bez kucanja... Smatralo se to odgovornošću roditelja.
Djeca danas dio svojih života žive u digitalnim prostorima gdje je privatnost nešto potpuno drugo - opasnost može biti prevelika. Nije moguće ostvariti pristup bez privatnosti, a nije preporučljivo niti neprestano prepuštati sve djeci. Suvremeno roditeljstvo mora poštivati privatnost, ali i surađivati s djetetom, paziti na postavke uređaja i slično.
5. Pravila o hrani
Roditelji koji su odrasli s malo novca pokušavali su bezuvjetno izbjeći bacanje hrane. Na tržištu je bilo puno nove hrane, prerađene, o kojoj se nije puno znalo tada. Nije se puno govorilo o alergenima, zdravlju crijeva ili utjecaju na okoliš.
Danas znamo više o prehrani, poremećajima prehrane, klimi... Obitelji jedu na različite načine. Neki ne jedu meso, neki jedu brzu hranu, neki isključivo domaće. No o svemu se razgovara s djecom, djeca u svemu sudjeluju.
6. Ležerno o opasnostima
Vožnja bez sjedalica, u autu dvostruko više djece nego mjesta, bicikli bez kaciga, petarde u dvorištu... Sve je to bilo normalno jer se nije znalo puno o opasnostima i rizicima.
Danas znamo bolje. Sigurnosni pojasevi, kacige za bicikle, ograde za bazen, autosjedalice okrenute prema natrag i tisuću drugih malih navika promijenili su statistiku. Važna je prevencija.
7. Objašnjenje "zato što sam ja tako rekao/rekla"
Autoritarno roditeljstvo nekada je bilo sasvim uobičajeno. Dijete je moralo poštovati roditelja, ali ne i obrnuto. Odluke su se donosile bez objašnjenja – svi smo slušali "zato što sam ja tako rekao/rekla".
Danas djelujemo drukčije. Dobro, otišli smo u nekom trenutku u neku sasvim drugu krajnost, ali sad se vraćamo u neku zlatnu sredinu. Shvatili smo da isključivo poštovanje ne izgleda dobro u praksi. Želimo djecu koja mogu razmišljati, postavljati pitanja i držati se granica bez strogoće. Potrebno je više riječi i strpljenja, ali nagrada je mlada osoba koja može prenijeti te vještine u prijateljstva, učionice...
