Znamo svi da su se stvari drastično promijenile u posljednjih nekoliko desetljeća – na svim područjima, pa tako i na ovom koje mi najviše osjetimo, području roditeljstva.
Znaš ono kad ti kažu da su današnja djeca ovakva ili onakva, da su današnji roditelji ovakvi ili onakvi, a eto, mi smo nekad sve drukčije radili i bilo je drukčije… Da, bilo je drukčije. I da, više ništa nije isto kao prije 20, 30 godina, a kamoli 40. Istina, neke su se stvari promijenile nabolje, pa imamo razne pogodnosti koje prije nismo (kad samo pomisliš na dobre strane interneta, to ti je dovoljno). No, neke su stvari potpuno drukčije – na onaj loši način.
Svako vrijeme nosi svoje izazove, a današnje vrijeme možda najveće izazove stavlja pred – roditelje. Evo kako se roditeljstvo promijenilo od 80-ih godina prošlog stoljeća, i to na tužan način.
1. Djeca imaju pretrpan raspored
Da, ovo je jedna od najtužnijih stvari možda. Puno je utjecaja koji su nas doveli do tog, a nije sve ni loše, ali bez većine tog smo, vjerojatno, mogli. U 80-ima smo se vraćali sami iz škole, najčešće u prazne domove, i sami raspoređivali svoje vrijeme – igrali se s prijateljima iz kvarta, vozili se na biciklima, lutali uokolo. Danas bi većina tih aktivnosti bila prozvana zanemarivanjem, a argumenti koje bi dala svaka strana sigurno bi bili jednako opravdani.
No, tu smo gdje smo. Djeci nedostaje nestrukturirana igra, jer su kroz takvu igru bolje upoznavali svoje okruženje, ljude oko sebe, svijet oko sebe i svoje mjesto u njemu. Danas je sve ispunjeno strukturiranim aktivnostima zbog čega djeca nemaju više dovoljno vremena da jednostavno – budu djeca. Sve ima svoje prednosti, ali i mane.
2. Više se posramljuje mame
O, to je jedna stvar koja je ne samo tužna, nego i vrlo iritantna! Za sve više posramljivanja odgovorni su ponajviše društveni mediji, bez pretjerivanja. Mame osjećaju ogroman pritisak da budu „savršene“, a komentari koji su danas vidljivi svima pridonose lošem osjećaju. Uvijek je bilo uspoređivanja, ali društveni mediji su to podigli na jednu dosad neviđenu i lošu razinu.
3. Djeca imaju manje autonomije
Da, djeca su u 80-ima sama išla u školu s ključićem oko vrata, sama koristila javni prijevoz ponekad, sama si pripremala jelo, sama odlazila u trgovinu. Danas više nije tako. Prekomjeran neprestan nadzor roditelja znači i da roditelji češće rješavaju probleme svoje djece umjesto njih, što onda djeca ne nauče sama napraviti. S druge strane, to je i roditeljima uskratilo puno vremena „za sebe“. A na kraju krajeva, ništa nije kao prije i postoje često opravdani razlozi zašto je sada ovako…
4. Na djeci je veći akademski pritisak
Krenimo samo od tog koliko su težile naše torbe, a koliko teže danas torbe školaraca… Tu će nam već biti jasno da se puno tog promijenilo i da je danas pritisak na djecu daleko veći. Samim time, pritisak je veći i na roditelje – koji se osjećaju prozvanima također „pritisnuti“ svoje potomke da budu uspješniji. Akademska očekivanja danas su daleko viša nego 80-ih. Ogroman pritisak koji se vrši na djecu vodi do sve većih problema s mentalnim zdravljem, poput depresije, tjeskobe i iscrpljenosti, a upravo to čini roditeljstvo kompliciranijim.
5. Manja je podrška zajednice
To je ono selo o kojem često govorimo. Dok je 80-ih godina bilo sasvim uobičajeno da bake i djedovi pomažu i uvelike sudjeluju u odgoju djece, danas to nije čest slučaj. No, znamo da su prije bake i djedovi već vrlo rano odlazili u mirovinu i imali vremena i mogućnosti. Isto tako, djeca su češće bila kod prijatelja na igranju – danas svi kod jednog, sutra kod drugog. To je osjetno smanjivalo pritisak na roditelje. Danas su sve navedene skupine izoliranije nego ikad, i to je tužno.
6. Roditelji su anksiozniji
Živimo u iznimno stresnom razdoblju – i to nije preuveličano. Mi se svi možda sjećamo gdje smo bili kad se dogodila eksplozija u Černobilu, ali današnje generacije neće moći nabrojati sve „katastrofe“. Današnji roditelji – baš kao i njihova djeca - doživljavaju veću tjeskobu od prošlih generacija. Neprestan pristup informacijama može biti velika prednost, ali i uzrok stresa i tjeskobe. Kad kažemo da je roditeljstvo bilo manje stresno u 1980-ima, ima istine u tom.
7. Upravljanje tehnologijom je puno kompliciranije
Iako na prvu ne zvuči tužno – tužno je. Tehnologija danas ima neusporedivo veći utjecaj na naše živote nego 80-ih godina. Nekad smo se morali ustati da bismo promijenili kanal na TV-u, a danas čak i ako ne možemo do daljinskog, sve to možemo riješiti dodirom ekrana na mobitelu. To ima svojih prednosti, naravno, ali kad se radi o našoj djeci i njihovom pristupu tehnologiji, danas je to toliko teško odlučiti. Kad dijete treba dobiti mobitel, kad mu treba dopustiti slobodu na internetu, u kojoj mjeri, treba li im pratiti kretanje… Sve to ujedno ublažava i pojačava tjeskobu.
8. Odgoj djece je skuplji
Ne treba nam posebna statistika niti ikakvi točni podatci da bismo znali da je ovo istina. I da je stvarno opterećujuće i daleko drukčije nego 80-ih godina. Kad razmišljamo o djeci i hoćemo li postati roditelji, novac i financijski proračuni ne bi smjeli biti od ključne i osnovne važnosti. Pa ipak, često jesu.
9. Roditelji imaju manje vremena za sebe
Da, onaj opušteni stil roditeljstva iz 80-ih godina roditeljima je davao puno više prilika za opuštanje i za sebe. Puno se manje očekivalo od roditelja, pa su roditelji bili pod manjim pritiskom i više se posvećivali sebi. Dosadno ti je? Nađi zanimaciju. Želiš se igrati? Evo, ja ću se igrati s tobom. Ah, gdje su te 80-e?! Da, važno je djeci posvetiti pažnju, nije da su 80-e bile idealan primjer, ali – što je previše, previše je. Djeca trebaju vodstvo svojih roditelja, ali i trebaju osjećaj da mogu nešto i sama.
10. Prisutnija je roditeljska krivnja
Krivnja dolazi s ovim pozivom. Uvijek oko nečeg brinemo, a što više brinemo, to dovodi do većeg osjećaja krivnje. Naravno, društveni mediji pogoršavaju tu krivnju, sve dok ne postane preteška. Neprestano brinemo donosimo li prave odluke za našu djecu, a istina je da – ne možemo znati. Nema jednog odgovora. Sve što možemo učiniti je najbolje što možemo u ovom trenutku. Sve što možemo učiniti je ponuditi ljubav i toplinu i bezuvjetnu podršku, a to je već dovoljno.
