Tko nikad nije osjetio krivnju u svom roditeljskom stažu neka digne ruku! Da, znamo da nema baš nešto puno ruku u zraku. A vrlo vjerojatno baš oni koji nisu digli ruke su upravo oni koji bi trebali osjećati krivnju – s pravom. No, to je već druga tema. Roditeljska krivnja je itekako prisutna i stvarna, a važno je osvijestiti da je to negativan osjećaj koji želimo otpustiti kad god uspijemo.

Možda te zanima... Meduza roditeljstvo nije za svakog, a mogli bi ga posebno prezirati oni skloni rutini Školarci

Važno je biti svjestan da je normalno osjećati krivnju, ali isto tako da je to osjećaj koji nosimo nepotrebno sa sobom. On pokazuje da volimo svoju djecu i da smo im predani, ali prekomjerna roditeljska krivnja može biti štetna za nas i naštetiti našem odnosu s djecom.

Kako znaš muči li te roditeljska krivnja?

Osjećaš krivnju kad provodiš disciplinu

Kad dijete nešto pogrešno napravi, osjećaš se krivo zbog provođenja u djelo posljedice koja je najavljena i ranije u slučaju da se dogodi ono što se dogodilo.

Ne provodiš disciplinu

Kad dijete napravi nešto što ne bi trebalo, prvo se pitaš jesi li ti nešto pogrešno napravio/la, je li dijete dobilo premalo pažnje i onda ne napraviš ono što bi trebalo i dijete ne osjeti posljedicu onog što nije smjelo napraviti.

Nisi dosljedan/na

Počneš s posljedicom lošeg ponašanja, uspiješ djetetu to reći, ali onda dijete počne plakati, moliti, „dramiti“ i ti se osjećaš kao loš roditelj i – povučeš tu posljedicu. Možda ti se ne da boriti, možda pomisliš kako posljedica nije bila primjerena ipak… No, to nije dobro.

Ne tražiš pomoć u kući

Djeca mogu samo profitirati od zadataka koje im zadaš. Moraju steći navike i naučiti da imaju obveze, prije nego ih „stisnu“ obveze izvan kuće. Nije dobro ne zadavati djeci zadatke samo zato što misliš da im je teško to obaviti ili da ćeš ti to bolje i brže obaviti.

Ispričavaš se za djetetovo ponašanje

„Umorna je“, „Nije znao da će…“, „Nije bila kriva.“. Sve to može biti istina, ali to ne znači da si ti kriv(a) za to. Razmisli kako bi se taj problem mogao riješiti, da se ne ponavlja slično i nastavi dalje. Zaboravi na krivnju i pusti dijete da uči i raste.

Osjećaš krivnju zato što radiš

Većina zaposlenih roditelja osjeća tu krivnju. Sjeti se da radiš ono što je potrebno i da doprinosiš obitelji. Važno je posvetiti se djeci, ali u redu je ako to nije cijeli dan.

Foto: Shutterstock

Kako se riješiti roditeljske krivnje?

1. Pronađi aktivnosti koje smanjuju stres

Moraš odvojiti vrijeme za sebe, a to bi u početku moglo uzrokovati još i više krivnje. Podsjeti se na to koliko ćeš biti mirniji/a i sretniji/a kad budeš i na ovaj način ispunjen/a. Znaš kako je u avionu pravilo da roditelji prvo sebi stave masku za kisik? S razlogom se roditelj mora pobrinuti prvo za sebe – dijete tako vidi da se roditelj brine za sebe, pa napravi isto.

Razmisli što bi te veselilo – joga, boks, piće s prijateljima, čitanje knjige… Zaslužuješ to i svima će zbog tog biti bolje.

2. Odredi pravila za radno vrijeme

Baš kad pokušavaš poslati neki važan mail od doma, svi najednom postanu glasni i idu ti na živce? Kad pokušavamo istovremeno se koncentrirati na roditeljstvo i posao, samo je pitanje vremena kad ćemo puknuti. I eto krivnje!

Ako radiš od doma ili ne možeš u potpunosti odvojiti posao o obitelj, postavi jasne granice vremena za posao. Odredi kad možeš obaviti posao, tad se odvoji, ali ne prekoračuj vrijeme. Možeš isto tako i stišati mobitel i ne odgovarati ni na što ako nije tvoje radno vrijeme.

3. Iskaži djetetu iskrenu podršku

Pokaži punu podršku djeci na svakom području. Podrži njihove interese, hobije, dopusti da te nauče nečem. Moguće je pružiti djeci bezuvjetnu ljubav i istovremeno postaviti prikladne granice i ispravna očekivanja. Ako djecu odvedete na neki posebno cool izlet, to će biti super kratkoročno, ali zanimanje za dijete mora biti konstanta.

4. Odvoji vrijeme samo za dijete

Odvoji vrijeme kad ćeš biti jedan-na-jedan s djetetom i u potpunosti se usredotočiti na dijete. Najavi koje je to vrijeme, tako da dijete zna što očekivati. Svi želimo provoditi vrijeme s djecom, ali često to ne može biti cijeli dan. Važno je reći im koliko im vremena možeš posvetiti, a na kraju reci koliko ti je to godilo, koliko si uživao/la u zajedničkom vremenu. Možete zajedno dogovoriti i neku aktivnost za idući put, pa to može postati rutina.

5. Iskreno reci kako se osjećaš

Reci „žao mi je“ ako se dogodi nešto što nije ispalo kako je trebalo. Budi iskren/a, jer to je jako važno i u trenutcima kad dijete nešto zezne. Nije to lako, biti iskren i reći da ti je iskreno žao, ali je izrazito važno. Mi smo model našoj djeci, pa kad priznamo naše nesavršenosti, te kako se s njima nosimo, kako idemo dalje i priznamo pogreške, to može imati samo dobar utjecaj na dijete.

I kad dijete napravi neku grešku, reci mu koliko ga/ju voliš. A kad se ti uzrujaš, pokušaj naglas procesuirati svoje osjećaje. Ovo je tako teško, a tako važno! Reci da si uzrujan/a i da trebaš malo vremena za sebe. Zahvali im što to poštuju i reci da ćeš nakon tog biti bolje.

6. Vježbaj suosjećanje – na sebi

Svi roditelji su vrhunski stručnjaci u suosjećanju s djecom, ali za sebe imamo potpuno drukčiji tretman. Oprosti sebi kao što opraštaš djeci, budi otvoren/a za svoje osjećaje kao i za djetetove, voli se bezuvjetno kao što voliš djecu.

7. Prihvati ulogu roditelja

Ne moraš biti najbolji prijatelj/ica – budi roditelj. Napravi ono što znaš da je najbolje za tvoje dijete, čak i ako im se to ne sviđa. Sjeti se sebe u tim godinama i sad – jesi li zahvalan/na svojim roditeljima na tom? I tvoje će ti dijete biti zahvalno jednog dana.