'Nisam 'kliknula' s muževim majkom i ocem koji čuvaju našu kćer. Zna biti puno nezadovoljstava s obje strane. Od kad je čuvaju, stalno je bolesna i ne želi ići doma'
Majka sam djevojčice od 22 mjeseca. Dosta je emotivna i puno joj dozvoljavam. Puštam da se izražava na svoj način jer vjerujem da to potiče njen razvoj. Ne može par stvari i tu sam dosljedna. Do nedavno sam bila s njom doma jer smo vježbale zbog kašnjenja u motorici. Jako je vezana uz mene. Još uvijek dojim i to dosta često. Prije mjesec dana sam počela raditi i čuvaju je baka i djed (suprugovi roditelji i to na suprugovo inzistiranje). Prilagodbu smo radile 4 tjedna i to je prošlo sa suzama pred spavanje, no sada je OK. Baka i deda smatraju da je moj pristup preblag. Bez obzira na to, čini mi se da su nježni prema njoj. Dozvoljavaju joj manje od mene, ali vjerujem da to rade dosta nježno. Suprug se malo slaže s mojim pristupom, malo s njihovim. Nije bio puno doma, pa je sve bilo meni prepušteno. Baka i deda do čuvanja nisu puno bili s njom jer je nisam ostavljala bez mene, a nisu bili za drugu opciju.
Moj odnos s njima nije sjajan, ali nije ni loš. Jednostavno nismo 'kliknuli'. Komuniciramo koliko moramo zbog supruga i kćeri/unuke. Zna biti puno nezadovoljstava s obje strane. Od kad je kod bake i dede, stalno je bolesna (bronhitis, prehlade, temperature). Najgore je vikendom ili blagdanima, pa nisam imala potrebe izostati s posla. Ono što me muči je, da kada dođem po nju, ne želi se obući i ići kući. Trči, viče, smije se i ide prema baki i dedi. Čim dođem, podojim ju i nakon toga kreće borba. Inače se teško sprema kud god idemo, ali čini mi se izraženije kod njih, pogotovo jer su baka i deda presretni što želi ostati s njima i ne želi ići s mamom. Na kraju je mamim svime i svačime, samo da se obuče i da nas dvije idemo uživati s tatom. Tada mi pokazuje pa-pa i neka ja idem. Nekako je uspijem spremiti, uz borbu i uvjet da nas baka prati do auta. Budući da dojim, ne mogu tražiti baku da je spremi i izvede van, a ja samo pokupim. Moram je ići prvo podojiti kod njih. U jednu ruku mi je drago zbog nje, a opet se pitam trebam li brinuti i što da radim?
Ponašanje vaše djevojčice ne čini mi se zabrinjavajuće. Nakon dobi od godinu i pol uobičajeno je da djeca počinju istraživati svoju samostalnost, traže da 'bude po njihovom', odnosno pojavljuje se prvi negativizam. Dijete sve češće govori 'ne' i 'neću'. Djeca u ovoj dobi mogu vrlo burno izražavati svoje raspoloženje i mijenjati ga iz trena u tren. Također, jasnije mogu pokazati ljutnju usmjerenu na druge te oponašati pojedina ponašanja odnosno prorađivati vlastita iskustva (na primjer oponašajući ono što se njima događa). Vjerujem da vam nije lako doći po dijete i 'natezati' se s njim oko odlaska kući, no u ovoj dobi to nije neuobičajena situacija. Kao što ste i sami dobro primijetili, teško se sprema kud god krenuli.
Prihvatite djetetovu igru
Vidim da ste razmišljali o rješenju da baka dovede djevojčicu do auta te da vi ne dolazite po nju, no smatrate da zbog dojenja to nije moguće. Kako se radi o djevojčici od 22 mjeseca čini mi se da nije neophodno da ju podojite odmah nakon što se vratite s posla, odnosno da zbog toga vi dolazite po dijete u kuću (iz pitanja ne vidim da bi bilo neki objektivnih prepreka tome). S druge strane, razumijem da je dojenje i prilika za bliskost i dio vašeg rituala kada se sretnete nakon posla. Jeste li razmišljali da dođete po dijete i da dojenje bude prva stvar koju ćete napraviti kada se vratite kući?
Također, prijedlog bi bio i da otac dolazi po dijete (ne znam možete li se tako organizirati) ili da planirate kod bake i djeda ostati duže i tamo se malo poigrati s djetetom. Ako cijeli proces dolaženja po dijete ostane kako je, mogli bi nakon dojenja i prilikom spremanja djetetu reći: 'Vidim da ti se sviđa ovdje i da ne želiš ići. Ipak, sada je vrijeme za odlazak kući.' Možete i vi reći djetetu 'pa-pa' i praviti se da odlazite. Prihvatite njegovu igru i vidite kako će dijete reagirati. Situaciju u kojoj baka prati dijete prilikom povratka kući, ne čini mi se kao loša opcija, ako vam je prioritet da krenete kući što prije.
Važno je međusobno poštovanje
A što se odnosa između vas i bake i djeda tiče, ne 'kliknu' uvijek svi ljudi, iako vjerujem da bi vam to uvelike olakšalo cijelu situaciju. No isti scenarij mogao bi se očekivati i među ljudima koji su u dobrim i bliskim odnosima. Važno je da poštujete jedni druge i da se primjereno jedni prema drugima ponašate. Za dijete je važno da ima i njeguje kontakt s cijelom obitelji, a to može činiti i ako nema prevelike ljubavi među roditeljima i bakama i djedovima.
Vi ste majka i vi, zajedno s ocem djeteta, imate roditeljsku odgovornost, svoj stil i način odgoja s kojim se bake i djedovi ne moraju nužno slagati. Možete poslušati što imaju za reći i vidjeti hoćete li i što promijeniti u svom odgoju ili ne. Također, odgovornost za odluku o tome tko će čuvati dijete je na roditeljima (ocu i majci), a ne na djedovima i bakama. Osvrnula sam se na to jer kažete da druga opcija nije za baku i djeda bila prihvatljiva (iako navodite i da je suprug na tome inzistirao). Nije na baki i djedu da odlučuju o tom koga će te vi odabrati za čuvanje djeteta. Baka i djed jedino mogu odlučiti hoće li ili ne čuvati dijete, ako ste ih vi to pitali i zamolili. Baka i djed mogu izreći želju da čuvaju dijete, a onda je opet na vama da odlučite hoćete li ili ne prihvatiti njihov prijedlog i pomoć.
A kada pričamo o popustljivosti i strogoći, za dijete je važno da se njegove potrebe prepoznaju i da mu se omogući da ih zadovolji na primjeren način. Djetetu je potrebna sloboda, ali i sigurnost, koju dobiva kroz jasna pravila, očekivanja i granice dozvoljenog ponašanja koje mu odrasli prenose.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.