Želite da vaše dijete uživa na praznicima izvan grada, spremate se na poslovni put, ili vam jednostavno treba nekoliko 'slobodnih dana', no niste sigurni je li dijete stvarno spremno ostati duže vrijeme bez vas i pitate se kako će reagirati kada se vratite? Donosimo vam video-savjet Tomislava Kuljiša iz Centra Prirodno roditeljstvo
"Roditelji se često pitaju kada mogu ostaviti svoje dijete kod djeda i bake na nekoliko dana, a za pokretanje te teme u obitelji povod su obično praznici ili godišnji odmor. Tu nema jednoznačnog odgovra, jer to jako ovisi o tome kakvo je dijete, kako je prošlo u prvoj godini, u fazi kad se treba najviše namiriti bliskim kontaktom s mamom, ovisi i o odnosu djeteta s bakom i djedom, a i o tome u kojem se razvojnom periodu dijete trenutno nalazi. Nije svejedno je li to druga ili treća godina, je li to period ponovnog približavanja mami koji se tada aktivira u djetetu. Svi ti faktori mogu utjecati na to hoće li dijete biti sposobno pustiti mamu i tatu i biti kod nekoga drugoga nekoliko dana, ili će to doživjeti kao bolno iskustvo", kaže Tomislav Kuljiš, autor programa 'Roditeljstvo i rani razvoj' i osnivač Centra Prirodno roditeljstvo.
Vrlo često roditelji, kad se vrate nakon par dana, svjedoče da je dijete povučeno, izbjegava kontakt s njima, ponaša se kao da je ljutito na njih i kao da ih ne želi. To naravno zaboli roditelje, znaju se osjetiti pogođeno i pitati se zar dijete sad više voli baku i djeda nego njih. No Tomislav Kluljiš objašnjava da se tu radi o jednom mehanizmu koji je potpuno normalan i prirodan, ali nije dobro da ga aktiviramo kod djeteta:
"Dijete ima doživljaj izdaje, razočarenja u roditelje. Ono ne percipira da je u pitanju bilo putovanje, ili da su mama i tata napokon, nakon dvije ili tri godine, dobili priliku da nekamo odu sami. Za dijete takva situacija ponekad znači izdaju, kao da se pita 'Kako ste mi to mogli učiniti, kako ste me mogli ostaviti?', bez obzira što voli baku i djeda i što mu je s njima bilo dobro. Dijete ipak može biti duboko razočarano i pogođeno time, pogotovo ako nije bilo pripremljeno za ovu situaciju."
Idealno bi bilo spriječiti to, no ako nam se i dogodi ovakva situacija, Kuljiš ističe kako je važno da roditelji takvu reakciju djeteta ne shvate osobno, da se ne počnu ljutiti i duriti na dijete (npr. "Mi smo te poželjeli, a vidi kakav si sad ti"). Bitno je da roditelji daju djetetu prostora i pravo da se osjeća kako se osjeća i da mu potvrde njegove osjećaje. Mogu mu reći nešto kao: "Vidim da si ljut, vidim da si tužan, vidim da smo ti falili, žao mi je što je tako bilo, ižao mi je što se tako osjećaš..."
"Važno je da u slijedećem periodu, a to mogu biti sati ili dani, roditelji daju djeteta prostora da se 'otopi', da se polako vrati u kontakt, jer to je ono što dijete u konačnici i najviše želi, i da mu da do znanja 'Tu sam za tebe; kad budeš spreman, ja sam tu; naš odnos se nije promijenio; žao mi je što je tako bilo, ali ja sam i dalje tu za tebe'", savjetuje osnivač Centra Prirodno roditeljstvo.
