Kada je dijete stvarno spremno za vrtić, treba li se družiti s drugom djecom ili je bolje unajmiti dadilju ili ga ostaviti na čuvanju kod bake? Poslušajte što o ovim čestim roditeljskim dilemama kaže Tomislav Kuljiš, osnivač Centra Prirodno roditeljstvo!
Pitanje koje muči mnoge roditelje koji zbog posla moraju ostaviti dijete nekome na čuvanje postavili smo Tomislavu Kuljišu iz Centra Prirodno roditeljstvo. Ono je posebno aktualno u vrijeme upisa i polaska u vrtić, ali se često provlači i mjesecima pa i godinama nakon toga, osobito ako se čini da dijete u vrtiću nije zadovoljno.
"Često se roditelji pitaju da li dijete dati u vrtić, angažirati dadilju ili ga ostaviti kod bake ili nekoga iz obitelji. Odgovor je vrlo jednostavan: djetetovom sustavu u ranom formativnom periodu potrebno je da bude u kontaktu i u centru pažnje jedne odrasle osobe koja se aktivno bavi s njim. Vrtić ga stavlja u poziciju da tu pažnju mora dijeliti s još puno druge djece. Ako si možemo priuštiti da dijete bude s adekvatnim odraslim skrbnikom, bilo da je to baka ili teta čuvalica, onda bi to svakako bila bolja solucija za dijete i nešto što bi bilo više razvojno poticajno, sve dok dijete ne bude spremno za kretanje u vrtić", kaže Tomislav Kuljiš. No onda se postavlja pitanje kada je dijete spremno za vrtić.
"Tu opet nema jednoznačnog odgovora. Jako ovisi o tome kako je dijete prošlo tijekom prve godine, u fazi namirenja mamom, u fazi simbioze. Ovisi i o senzibilnosti i potrebitosti djeteta i, naravno, o njegovoj dobi. Dijete bi trebalo biti sposobno ići u vrtić nakon što je dovršilo separaciju, odnosno kad je njegov sustav sposoban održavati stabilno svoje unutarnje emocionalno stanje bez bliskog kontakta s mamom. Za neku djecu će to biti već kraj druge godine, za neku djecu ne prije treće, četvrte ili čak pete godine. Pri tome je jako važno čuti i poštovati djetetove signale", kaže stručnjak za rani razvoj iz Centra Prirodno roditeljstvo te spominje kako nije rijetkost da dijete jedne godine pokazuje potpunu nespremnost i odlazak u vrtić mu je traumatsko iskustvo, pa ga roditelji nakon toga povuku iz vrtića, a sljedeće godine je dijete zrelo i spremno i vrtić je za njega nešto dobrodošlo.
"U svakom slučaju, ako dijete pokazuje snažne znake nespremnosti, puno plače, njegovo ponašanje u vrtiću upućuje na disocijaciju, to jest odvojenost, čime zapravo pokazuje da njegov sustav pati, doista bi bilo dobro poduzeti sve što je moguće da se dijete ipak vrati u dom, u obitelj, i da se pričeka neka druga sezona kada će dijete biti spremno krenuti u vrtić", poručuje Tomislav Kulijš.
Više o vrtiću i jaslicama potražite u specijalu "Vrijeme je za vrtić"!
