siguran seks
I ja sam imala smrtni slučaj u obitelji, ali nit su mi roditelji dopustili crnu odjeću niti da idem na sprovod jer trudnice ne idu na groblje. I to isto je dosta ljudi reklo, tako da bi kod mene bilo negativnih komentara da sam išla na sprovod.
Naanaa nema sanse da mi netko zabrani vlatitom djedu na sprovod koji mi je i umro na rukama i drago mi je sto sam bila uz njega u tim trenutcima. Jednostavno nisam praznovjerna, krscanka sam i osjecam se zasticenom od Boga.To je moje razmisljanje, tugu i negativnost djetetu mogu prenjet i kad nosim odjecu na cvjetice. Bitno je ono kako se ja osjecam a ne sto ce drugi rec.
Nazalost ne mozemo uvijek izbjec stresne situacije u trudnoci ali to nas ceka cijeli zivot. Samo me zivcira kad je netko praznovjeran i onda to pokusava prenijet na mene.
Fluffy
Fluffy, razumijem te skroz, i ja sam nedavno imala smrt bliske osobe u obitelji, i naravno isla na sprovod na kojem su me neki, naravno ne tako bliski, ljudi spopali da zasto sam dolazila, da to nije za trudnice i da sta sad placem.. (?!?!) A zapravo su me oni bili posteno raspi..* i dizali mi tlak, a sa svojom tugom sam se nosila..
Stvarno ne tazumijesm tasto si ljudi toliko toga daju za pravo, ali slazem se, mi same znamo kako smo i sto mozemo izhendlati.. Nijednoj od nas ne pada na pamet ugrozavati bebu i stavljati cemo ju na prvo mjesto od sad pa do kraja zivota..
Fluffy, ne napadam te niti išta takvo. Možda si me krivo razumjela, samo sam iznijela svoj primjer. I meni je umro djed, i odlučila sam ovaj put svoju tvrdoglavost ostaviti po strani i poslušati svoje roditelje, prvenstveno svog tatu koji nije htio da oblačim crninu niti me htio izlagati tom stresu na sprovodu. Jer koliko god sam ja bila dobro kod kuće, na groblju ne bi bila, poznavajući sebe, i jednostavno nisam svom tati koji je pokapao svog oca htjela priuštiti da u tim trenucima još razmišlja o meni i kako ja podnosim sve to. Bile su mi dovoljne njegove riječi da se nešto dogodi meni ili bebi da si to nikada ne bi oprostio. Protivila sam se na početku, jer mi je bilo nezamislivo da ne prisustvujem sprovodu, ali kada se još tu upetljala baka sa svojim protivljenjem, i još neki meni bliski ljudi dijeleći mišljenje mojih roditelja odustala sam od protivljenja i prihvatila njihovu odluku. Jer na kraju krajeva, smatram da je bitnije kako sam se odnosila prema svome djedu i kakav smo odnos ja i on imali tokom njegova života nego moj dolazak ili nedolazak na sprovod.
Kneginja, meni je dolazak na sprovod u redu. Ali npr. običaj koji ja nikako ne volim je bacanje zemlje i podušje nakon sprovoda. Otočani umjesto zemlje bacaju latice cvijeća, a podušje nakon sprovoda podrazumijeva samo najužu obitelj. I to mi je potpuno u redu jer obitelj treba pustiti da tuguje i žaluje u miru. A ne ovdje, kraj u koji sam se udala, podušje ispod 200 ljudi, i to još u restoranu nije podušje. Još samo treba da netko zapjeva i eto ti svadbe (a ima i specijalaca kojima je hobi ići po podušjima da se besplatno najedu i napiju, a nekima takvima se i pjesma omakne kad alkohol preuzme). I još kad se uzme u obzir koliko obitelj košta trošak samog sprovoda, plus podušje- samo možeš potpisat bankrot.
Sortiraj odgovore
Najstariji