Prije i poslije trudnoće
Sanjic87 i kneginja hvala vam, u Splitu sam, nesto sam nacula da od 7 navecer ne smijem jest.
Fluffy
I ja sam imala smrtni slučaj u obitelji, ali nit su mi roditelji dopustili crnu odjeću niti da idem na sprovod jer trudnice ne idu na groblje. I to isto je dosta ljudi reklo, tako da bi kod mene bilo negativnih komentara da sam išla na sprovod.
Naanaa nema sanse da mi netko zabrani vlatitom djedu na sprovod koji mi je i umro na rukama i drago mi je sto sam bila uz njega u tim trenutcima. Jednostavno nisam praznovjerna, krscanka sam i osjecam se zasticenom od Boga.To je moje razmisljanje, tugu i negativnost djetetu mogu prenjet i kad nosim odjecu na cvjetice. Bitno je ono kako se ja osjecam a ne sto ce drugi rec.
Nazalost ne mozemo uvijek izbjec stresne situacije u trudnoci ali to nas ceka cijeli zivot. Samo me zivcira kad je netko praznovjeran i onda to pokusava prenijet na mene.
Naanaa nema sanse da mi netko zabrani vlatitom djedu na sprovod koji mi je i umro na rukama i drago mi je sto sam bila uz njega u tim trenutcima. Jednostavno nisam praznovjerna, krscanka sam i osjecam se zasticenom od Boga.To je moje razmisljanje, tugu i negativnost djetetu mogu prenjet i kad nosim odjecu na cvjetice. Bitno je ono kako se ja osjecam a ne sto ce drugi rec.
Nazalost ne mozemo uvijek izbjec stresne situacije u trudnoci ali to nas ceka cijeli zivot. Samo me zivcira kad je netko praznovjeran i onda to pokusava prenijet na mene.
amen!! iato mislimo...neke stavri u zivotu ne mozemo izbjec...a i ne moramo...vecina je toga čista praznovjera...gluposti i plašilice....nek si ti odradila onako kako si želila..-vise te je spizdilo vjerovatno ti komentari i "briga" nego sam čin sprovoda koji je uzasno bitan kad nam je do nekoga stalo...Ma mani ljude..ljudi su blekovi :D
Fluffy
Fluffy, razumijem te skroz, i ja sam nedavno imala smrt bliske osobe u obitelji, i naravno isla na sprovod na kojem su me neki, naravno ne tako bliski, ljudi spopali da zasto sam dolazila, da to nije za trudnice i da sta sad placem.. (?!?!) A zapravo su me oni bili posteno raspi..* i dizali mi tlak, a sa svojom tugom sam se nosila..
Stvarno ne tazumijesm tasto si ljudi toliko toga daju za pravo, ali slazem se, mi same znamo kako smo i sto mozemo izhendlati.. Nijednoj od nas ne pada na pamet ugrozavati bebu i stavljati cemo ju na prvo mjesto od sad pa do kraja zivota..
ih kad bi bebama bilo nesto od palča.....ma joooj hahah pa poznato je da trudnice svakako non stop cmizdre :D
i tuga je za ljude...ne mozemo bit dvorske lude i cerekat se cilu trudnocu...najbitnije je odradit sve emocije i ne nakupljat ih jer se onda stvaraju bijes i ljutnja i stres a tek je to opasno :D
kad ste tuzne odtugijte..kad vam se plače plačite :D
PS
mislim da sam upravo sad dobila prvi pravi udarac od bebinja :D iiiiiiiiiii ne mogu virovat hahahahhaha ludilo...
Fluffy, ne napadam te niti išta takvo. Možda si me krivo razumjela, samo sam iznijela svoj primjer. I meni je umro djed, i odlučila sam ovaj put svoju tvrdoglavost ostaviti po strani i poslušati svoje roditelje, prvenstveno svog tatu koji nije htio da oblačim crninu niti me htio izlagati tom stresu na sprovodu. Jer koliko god sam ja bila dobro kod kuće, na groblju ne bi bila, poznavajući sebe, i jednostavno nisam svom tati koji je pokapao svog oca htjela priuštiti da u tim trenucima još razmišlja o meni i kako ja podnosim sve to. Bile su mi dovoljne njegove riječi da se nešto dogodi meni ili bebi da si to nikada ne bi oprostio. Protivila sam se na početku, jer mi je bilo nezamislivo da ne prisustvujem sprovodu, ali kada se još tu upetljala baka sa svojim protivljenjem, i još neki meni bliski ljudi dijeleći mišljenje mojih roditelja odustala sam od protivljenja i prihvatila njihovu odluku. Jer na kraju krajeva, smatram da je bitnije kako sam se odnosila prema svome djedu i kakav smo odnos ja i on imali tokom njegova života nego moj dolazak ili nedolazak na sprovod.
Fluffy, ne napadam te niti išta takvo. Možda si me krivo razumjela, samo sam iznijela svoj primjer. I meni je umro djed, i odlučila sam ovaj put svoju tvrdoglavost ostaviti po strani i poslušati svoje roditelje, prvenstveno svog tatu koji nije htio da oblačim crninu niti me htio izlagati tom stresu na sprovodu. Jer koliko god sam ja bila dobro kod kuće, na groblju ne bi bila, poznavajući sebe, i jednostavno nisam svom tati koji je pokapao svog oca htjela priuštiti da u tim trenucima još razmišlja o meni i kako ja podnosim sve to. Bile su mi dovoljne njegove riječi da se nešto dogodi meni ili bebi da si to nikada ne bi oprostio. Protivila sam se na početku, jer mi je bilo nezamislivo da ne prisustvujem sprovodu, ali kada se još tu upetljala baka sa svojim protivljenjem, i još neki meni bliski ljudi dijeleći mišljenje mojih roditelja odustala sam od protivljenja i prihvatila njihovu odluku. Jer na kraju krajeva, smatram da je bitnije kako sam se odnosila prema svome djedu i kakav smo odnos ja i on imali tokom njegova života nego moj dolazak ili nedolazak na sprovod.
ma nema ovde ljutnje i napadanja :D sad cu glumit Antu Nobila i rec da mislim da Fluffy nije mislila nista direktno na tebe da se odnosi...samo si iznila svoj slučaj :)
zadnja rečenica..potpisujem :D ali i mislim da se sa takvim stavrima u zivotu svi nosimo na neki svoj individualni način
Ja npr mrzim sprovode iz dna duse svoje...otišla sam samo ocu jer sam imala potrebu....sve ostale sam vješto izbjegla...općenito ,bez obzira na vjeru,mrzim običaj obilaženja groblja a pogotovo neke ceremonije....di je masu ljudi...mislim da su to uuuuuuuuuzasno intimni trenuci na koje NE smije doc svatko.Uvijek se divim njemcima..oni salju pozivnice....i tako bi trebalo po mom...a ne cijelo selo i kor baba narikača ahhahahha
sto ljudi sto običaja :D
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji