Ekrani su naša sadašnjost, a naša su djeca rođena u vrijeme u kojem su ekrani najnormalnija stvar. Važno je samo utvrditi određena pravila i držati se njih.
Ekrani i ta današnja djeca. Na oboje se često žalimo i kukamo kako ne možemo riješiti taj problem. No, činjenica je da ga moramo – prihvatiti. Kad ekrane prihvatimo takvima kakvi jesu i pomirimo se s tim da su oni naša sadašnjost, da su naša djeca praktički rođena s ekranima i da ih ne možemo potpuno izolirati i odvojiti od njih, tada ćemo shvatiti kako se zapravo postaviti.
Ključno je postaviti pravila. Pravila znače da točno znamo kad, kako i u kojoj mjeri možemo djeci dati na korištenje ekrane – mobitele ili tablete, svejedno. Pretjerivanje i prekomjerno popuštanje (jer, djeca će tražiti, to nije upitno) može djetetu činiti loše. Cijeli je niz statistika pokazao da su djeca sve lošija na brojnim područjima – motorika, pisanje, čitanje…
Jedna je učiteljica, koja ima profil na TikToku @cristysclassroom, u videu navela na kojim bi mjestima zabranila djeci korištenje ekrana. Ona kaže da je u njezinih 19 godina koliko je učiteljica, a i sama majka dvoje djece, ovisnost o ekranu kod djece jedan od najvećih problema s kojima se ikad susrela.
„Djeca su na ekranima kod kuće, na ekranima u javnosti, a onda dođu u školu i povuku se, zaostaju“, kaže ona, a činjenica je da je to odavno utvrđeno raznim istraživanjima, kao i ono što ona također tvrdi: „Ovisnost o ekranima je jednaka kao i bilo koja druga ovisnost.“
Cristy je svjesna da nije realno očekivati da se ekrani u potpunosti zabrane djeci, ali postoje neka mjesta na kojima djeca uistinu ne bi trebala provoditi vrijeme na ekranu.
Ovo su mjesta na kojima bi trebalo zabraniti djeci korištenje ekrana.
1. Restorani
Ako imaš nemirno dijete, dijete koje ima pregršt energije, nije lako postići da u restoranu bude mirno. Pa ipak, generacije i generacije ranije su to činile bez ekrana. Ako nije išlo – odlazilo se kući. No, ono što je još važnije od činjenice da nije dobro djeci „tutnuti“ ekran u ruke je to da se tako gubi prilika u kojoj dijete može naučiti kako se ponašati u restoranu, kako komunicirati, a isto tako uz ekran ne komuniciraju s obitelji s kojom su došli u restoran.
Učiteljica Cristy pozvala je roditelje da „nauče svoju djecu kako se dosađivati“, vještinu koja je izgubljena u digitalnoj eri i zasigurno je dio golemih problema s kojima se susreću učitelji u školama.
2. Trgovine mješovitom robom
Nekad roditelji djetetu daju ekran samo da bi spriječili „žicanje“, odnosno situacije u kojima dijete želi ovo ili ono, pa nastaju drame. No, kao i s restoranom, roditelji tako propuštaju prilike za učenje. Kad se djeci da prilika, oni mogu postavljati pitanja, doznati nešto novo, roditelji im mogu govoriti što se i kako radi…
3. U autu
E, to je ono što bi moglo izazvati brojne reakcije roditelja. Istih onih roditelja koji se ponose činjenicom kako su izdržavali i daleko duža putovanja bez ekrana – jer ih nije bilo. Dobro, kad već imamo priliku, nekad ti ekrani mogu stvarno „spasiti“ duga putovanja, to je činjenica. No, ako s djetetom moraju skoknuti do grada ili se odvesti do bake ili djeda i ako će u autu provesti 15, 20 minuta ili pola sata – ne treba im ekran.
Putovanje automobilom je prepuno prilika za učenje – promet, pravila u prometu, kultura u prometu, pješaci, okoliš, priroda, arhitektura…
@cristysclassroom Disclaimer- This is not the end-all-be-all. You know your child best. If you can only swing one of the 4, then that's a start. What would you add to this list? Which of these 4 is the most difficult for you? #parentingadvice #raisingkids #screentime #screentimelimits #screenaddiction ♬ original sound - Cristy
4. U kolicima
Ovo nam je postalo normalno – da dijete u kolicima, koje još uvijek ima toliko toga za učiti, gleda u ekran dok ga mama ili tata voze uokolo. To je dijete koje upija sve oko sebe, a oko djeteta je u svako trenutku neka prilika za učenje. Kad dijete izvodimo van, cilj je da dijete nešto nauči, da iskusi svijet, da promijeni okruženje. Kad ispred djeteta stavimo ekran, ono automatski ignorira i ne vidi okolinu.
Da, to je lakše, nego igrati s djetetom igrice poput one što vidite ili prepoznavati boje ili bilo što slično. No, drukčije nema smisla. Važno je zapitati se – koja je cijena toga.
