Često se proziva današnje roditelje za stvari koje „pogrešno“ rade kad se o roditeljstvu radi. Neke stvari možemo promijeniti lako, neke ne možemo, ali ni ne pokušavamo, a možda bismo trebali…
Roditeljstvo nije lako, a posebno nije lako u ovo moderno doba s tolikim nizom izazova na koje nismo oduvijek bili spremni. Osim toga, vrlo je lako izložiti se drugima i čuti komentare koje možda nekad ne želimo… A nekad nam dobro dođu i iskoristimo ih za poboljšanja, odnosno da budemo još bolji roditelji.
Činjenica je da danas roditelji imaju pristup neusporedivo većem broju informacija, te da je lakše ustanoviti radimo li nešto pogrešno ili ispravno. Isto tako, možemo lakše doznati o različitim roditeljskim stilovima, tehnikama i slično. Pa tako možemo i doznati koje greške radimo.
Evo koje greške rade roditelji novih generacija.
Pretjerano udovoljavaju djeci
Svjesni smo da imamo pristup gotovo svemu, te da većinu tog nismo imali kad smo bili djeca. I zato često želimo svojoj djeci dati baš sve što možemo – od igračaka, preko gadgeta, pa do iskustava. No, pretjerano udovoljavanje i činjenica da priuštimo djeci previše toga može dovesti do osjećaja pretjerane važnosti kod djece s jedne strane, a s druge do toga da ne cijene rad.
Važno je djecu naučiti vrijednosti i važnosti truda, te odgođenog zadovoljstva i zahvalnosti.
Previše izlažu djecu ekranima
O ovom već pjevaju i ptičice na granama. Tehnologija je sastavni dio života modernog doba, to je činjenica. Ali previše ekrana može loše utjecati na mentalno i fizičko zdravlje djece. To je – povremeno – dobar način za provođenje dijela vremena, ali ne jedini način kako umiriti dijete ili ga zabaviti. Previše ekrana može dovesti do premalo kretanja, nekvalitetnog sna, manjka društvenih vještina.
Važno je dovesti u ravnotežu između igre vani i ekrana. Jednostavno, a opet teško.
Helikopter roditeljstvo
Prirodno je štititi dijete, ali prekomjerno štićenje djeteta može dovesti do tog da dijete ne razvije otpornost i vještine rješavanja problema. Djeca moraju doživjeti izazove i neuspjehe kako bi odrasli u sposobne i neovisne odrasle ljude.
Roditelj mora dopustiti djetetu da se suoči s preprekama, a pritom pružiti djetetu podršku i savjet, a ne kontrolirati sve.
Ne postavljaju čvrste granice i disciplinu
Nedovoljno čvrste granice su jedna od bolnih točaka modernog roditeljstva. Često je uzrok za to činjenica da se roditelji boje da bi postavljanje granica i discipliniranje djece moglo naručiti njihov odnos s djecom. No, čvrste granice i dosljedna disciplina pomažu djeci razumjeti pravila i prihvatiti ih, poštovati autoritet i te razviti samokontrolu.
Disciplina mora biti čvrsta, ali puna ljubavi, te se fokusirati na učenje, a ne kažnjavanje.
Uspoređuju djecu s drugima
Društveni mediji su vjerojatno najveći krivac za ovo. Dok gledamo „savršenu djecu“ kako briljiraju u raznim aktivnostima, često padnemo u zamku uspoređivanja svoje djece s drugima. To može dovesti do pritiska i smanjenog samopouzdanja.
Svako je dijete jedinstveno i ima jedinstvene prednosti i slabosti i treba ga se njegovati u skladu s tim.
Pridaju veću važnost ocjenama nego osjećajima
Akademski uspjeh je važan, naravno, ali ako se usredotočimo samo na ocjene i postignuća, to može negativno utjecati na djetetovo mentalno zdravlje. Puno roditelja vrši pretjeran pritisak na djecu kako bi ona postigla akademski uspjeh, a pritom uopće ne razmišljaju niti se ne brinu o djetetovom emocionalnom stanju.
Važno je njegovati otvorenu komunikaciju s djetetom, raditi na emocionalnoj inteligenciji, te staviti mentalno zdravlje na prvo mjesto.
Nisu dobar primjer
Djeca uvijek više uče iz onog što radimo, a manje iz onog što od nas čuju. Roditelji koji prakticiraju pogrešne navike, kao što je prekomjerno vrijeme ispred ekrana, mogu do besvijesti govoriti o štetnosti ekrana – djeca će raditi onako kako vide. Isto je i sa zdravim načinom života.
Pozitivan uzor pokazuje dobre navike, ljubaznost i disciplinu.
Zanemaruju važnost igre
Današnji roditelji izrazito su usredotočeni na strukturirano učenje i izvanškolske aktivnosti, pa se često zanemaruje slobodna igra. A upravo je slobodna igra od ključne važnosti za kognitivni, društveni i emocionalni razvoj.
Roditelji moraju djetetu omogućiti dovoljno vremena za nestrukturiranu igru, kreativnost i istraživanje.
