Roditelji trebaju pohvaliti djecu barem jednako toliko puta koliko ih upozoravaju i ističu da su napravila nešto loše, dok je jedna od najvećih pogreški koju roditelji rade - prezaštićenost djece.
Nitko se nije rodio s uputama kako biti roditelj. U najboljoj namjeri mnogi često rade ozbiljne odgojne pogreške koje mogu utjecati na djetetov život. Prikupivši odgovore psihologa i stručnjaka koji su na Redditu odgovarali na pitanje koje su najveće pogreške roditelja, proizašlo je sedam najčešćih. Na prvome mjestu je propuštanje da pohvale dijete.
- Roditelji uvijek naglašavaju kad djeca naprave nešto pogrešno. Međutim, takav pristup treba balansirati govoreći im i kad su nešto napravila dobro te ih pohvaliti - pojašnjavaju psiholozi.
Na drugome mjestu je nedopuštanje djeci da pogriješe učeći ih da je neuspjeh neprihvatljiv ili znak lijenosti. Djeca kojoj se nisu opraštale pogreške često kao odrasli ostaju u lošim odnosima s drugima smatrajući da se to od njih očekuje.
Treća pogreška je kad roditelji ne shvaćaju da nisu dovoljno emotivno prisutni u životu djeteta.
Situacije iz djetetova društvena života, kao i njegove emocije, uzimaju olako. Problem su, primjerice, rečenice poput “izdrži” ili “to je tako”, kad im je teško bez prave podrške.
Iduća vrlo česta pogreška je kad roditelji pred djetetom ne žele priznati da su nešto pogrešno napravili ili odlučili. Psiholozi su jedinstveni u savjetu roditeljima da moraju priznati kad su u krivu.
- Djeca moraju vidjeti odrasle koji su pogriješili, ali se osjećaju dobro jer znaju da svatko ima pravo na pogrešku. Prihvatite padove s dostojanstvom pa će i djeca, gledajući roditeljske reakcije, naučiti postupati jednako - savjet je psihologa.
Nije dobro da roditelji stavljaju djeci na teret svoja emotivna stanja s kojima se sami ne mogu nositi
Nesuočavanje odraslih s vlastitim emocijama sljedeća je u nizu pogrešaka. U tom slučaju, s njihovim emocijama moraju se nositi djeca.
- Trebalo bi biti obrnuto. Vi kontrolirate vašu tugu, ljutnju i razočaranje. Nije dobro da roditelji stavljaju djeci na teret svoja emotivna stanja s kojima se sami ne mogu nositi - kažu psiholozi na Redditu.
Česte su i situacije u kojima roditelji za loše ponašanje djeteta uvijek krive okolinu. Takvim roditeljima je važnije da ih se percipira kao prijatelje djeteta nego da im zapravo budu roditelj i da djeca uče na vlastitim pogreškama. Takvo ponašanje, naglašavaju psiholozi, stvara kasnije lijenog perfekcionista, čovjeka nesposobnog za snošenje odgovornosti i ostvarenje bilo čega izvan zone komfora.
Izbjegavanje razgovora o ozbiljnim temama, poput seksualnosti ili financija, također nije dobro. Ignoriranje ne znači da se dijete s time neće susresti. Samo će odgovore tražiti od drugih umjesto od roditelja koji bi im trebali biti najbliži.
Uz sve spomenuto, priznati liječnik i autor NTC sustava učenja dr. Ranko Rajović često ističe da bi, kad bi morao izabrati najveću pogrešku koju roditelji rade, to bila prezaštićenost djece. Zbog takvog načina odgoja djeca odrastaju u nesigurne i bojažljive ljude nespremne na ikakvu aktivnost izvan svoje zone komfora.
