Važno je da roditelji prepoznaju svoje odgojne pogreške i ne ponavljaju ih. Jedna od najčešćih je premalo ili pretjerano hvaljenje djeteta. Važno ih je pohvaliti kad ostvare neki uspjeh, no jednako tako treba ih pohvaliti i za trud koji su uložili i kad uspjeh izostane.
Ne postoje savršeni roditelji, kao ni savršen način odgoja, jer se roditeljstvo ne može naučiti, ono je vještina. Zamke u odgoju su brojne i ponekad roditelji, možda u najboljoj namjeri, griješe.
Nije dobro biti ni prepopustljiv ni prestrog, a na kraju i svako dijete je drugačije i zahtijeva individualno prilagođen način odgoja. Najčešće tipove roditelja pojasnila je profesorica psihologije Hana Hrpka, predsjednica udruge Hrabri telefon, za 24sata.
"Kad govorimo o tipovima roditeljstva, poznati psiholog Bumrind (1967.) govori kako je važno promatrati odgoj kroz dvije dimenzije - roditeljsku toplinu i roditeljski nadzor:
- Roditeljska toplina je izražavanje ljubavi i nježnosti kroz dodire, grljenje, poljupce, tople riječi i nježnosti.
- S druge strane, roditelji provode nadzor nad djetetom kroz djetetovo spontano opisivanje aktivnosti, mjesta i društva provođenja vremena izvan kuće, roditeljevo izravno ispitivanje ili neposrednom kontrolom kamo, kad i s kime je dijete - govori i dodaje kako je nadzor također i praćenje djetetovih unutarnjih doživljaja, emocija i misli te se može graničiti s pritiskom i ograničavanjem djeteta."
"Na temelju te dvije dimenzije", nastavila je psihologinja, "možemo formirati četiri tipa ili odgojna stila roditeljstva: autoritaran, permisivan, zanemarujući i autoritativan odgojni stil, a svaki ima svoje zakonitosti."
;Djeca trebaju sigurnost i rutinu za lakše odrastanje
1. Autoritaran - roditelj postavlja pravila i prekršaje kažnjava
Ukratko, autoritaran odgojni stil manifestira se kroz krutog roditelja, koji mnogo očekuje od djeteta i strogo ga nadzire te djetetu ne daje dovoljno topline i potpore. Glavni odgojni cilj ovoga stila je učenje samokontrole i poslušnosti tako da roditelj postavlja pravila koja ne objašnjava, postavlja granice, a prekršaje kažnjava, često i fizički. Djeca takvih roditelja su sklona promjenama raspoloženja, povučena su, nevesela, bojažljiva, razdražljiva i nisu spontana.
2. Permisivan - previše popustljivosti
Suprotnost ovakvom pristupu odgoju je permisivan odgojni stil.
"Ovdje je riječ o prepopustljivom stilu odgoja, gdje roditelj traži malo od djece i provodi slabu kontrolu, ali daje veliku toplinu i potporu. Roditelj zadovoljava sve djetetove želje i zahtjeve, no djeca su nesigurna, ne snalaze se u granicama, impulzivna su i agresivna te su često bezvoljna i depresivna", pojasnila je psihologinja Hrpka.
3. Zanemarujući - zapuštanje, nema nadzora, ali ni potpore
Treći stil roditeljstva je zanemarujući, a ovdje je zapravo riječ o zapuštajućem odgoju. "Roditelj koji ima ovakav odgojni stil postavlja male zahtjeve, nema nadzor nad djetetom, ali nema ni topline i potpore. Roditelj ili emocionalno odbacuje dijete ili nema vremena i ne želi se baviti djetetom", naglašava Hrpka.
Dijete koje je na ovakav način odgajano neprijateljski je raspoloženo prema roditeljima, pokazuje otpor, ne stječe društvene kompetencije i neuspješno je u školi.
4. Autoritativan - dosljedan, savjetnik, potpora
I na kraju, posljednji i najbolji stil roditeljstva je autoritativan stil odgoja.
"Riječ je o demokratskom, dosljednom stilu. Roditelj postavlja velike zahtjeve, postavlja granice koje sustavno objašnjava i provodi nadzor, ali istodobno daje veliku toplinu, prihvaćanje i potporu. Roditelj je ovdje više savjetnik nego nadzor. Glavni odgojni cilj autoritativnih roditelja je razviti u djeteta znatiželju, kreativnost, sreću, motivaciju i samostalnost. Djeca koja su na ovaj način odgajana su spontana te slobodno izražavaju svoje mišljenje i osjećaje. Važno je napomenuti da samo topla i otvorena komunikacija između djeteta i roditelja potiče iskrenu djetetovu otvorenost te kasnije dovodi do kvalitetnog nadzora u adolescenciji", pojašnjava dodajući kako je sklad topline i potpore s nadzorom, i to nenametljivim, najveća vještina roditeljstva.
Iako u praksi nije lako istodobno uskladiti potreban stupanj nadzora i dati dovoljno topline, iskustvo nam pokazuje kako je, uz dosljednost, upravo takav omjer nadzora i topline optimalan za dobar odnos s djetetom, odnos povjerenja kako u ranom djetinjstvu, tako i u adolescenciji. Tako odgajana djeca imaju najveće šanse da izrastu u zdrave, odgovorne, zrele i sretne ljude.
;Briga o djeci je cjelodnevni posao, a prema rezultatima istraživanja majke tjedno rade u prosjeku 98 sati, što je kao da rade dva posla s punim radnim vremenom.
Odgojni stilovi
- Autoritativan stil odgoja - demokratski, dosljedan stil. Roditelj postavlja velike zahtjeve, granice (koje objašnjava) i provodi nadzor, ali daje veliku toplinu, prihvaćanje i potporu. Roditelj je više savjetnik nego nadzor. Glavni cilj je razviti u djeteta znatiželju, kreativnost, sreću, motivaciju i samostalnost. Djeca su spontana, slobodno izražavaju svoje mišljenje i osjećaje.
- Autoritaran odgojni stil - kruti roditelj, mnogo očekuje od djeteta i strogo ga nadzire. Djetetu ne daje dovoljno topline i potpore. Cilj je učenje samokontrole i poslušnosti. Roditelj postavlja pravila koja ne objašnjava, postavlja granice, a prekršaje kažnjava, često i fizički. Djeca takvih roditelja su sklona promjenama raspoloženja, povučena su, nevesela, bojažljiva, razdražljiva i nisu spontana.
- Zanemarujući odgojni stil - zapuštajući odgoj. Roditelj postavlja male zahtjeve, nema nadzor nad djetetom, ali nema niti topline i potpore. Roditelj ili emocionalno odbacuje dijete ili nema vremena i ne želi se baviti djetetom. Dijete je neprijateljski raspoloženo prema roditeljima, pokazuje otpor, ne stječe društvene kompetencije i neuspješno je u školi. Kao adolescenti pokazuju različite oblike neprihvatljivog ponašanja.
- Permisivan odgojni stil - prepopustljiv stil. Roditelj traži malo od djece i provodi slabu kontrolu, ali daje veliku toplinu i potporu. Roditelj zadovoljava sve djetetove želje i zahtjeve. Djeca su nesigurna, ne snalaze se u granicama, impulzivna i agresivna, često bezvoljna, pa i depresivna.
Nije dobro ni previše kritike, ali ni previše hvalospjeva
Važno je da roditelji prepoznaju svoje odgojne pogreške i ne ponavljaju ih. Jedna od najčešćih je premalo ili pretjerano hvaljenje djeteta. Važno ih je pohvaliti kad ostvare neki uspjeh, no jednako tako treba ih pohvaliti i za trud koji su uložili i kad uspjeh izostane. Pretjerano kritiziranje i isticanje djetetovih pogrešaka može dovesti do toga da ono počne smatrati da skoro sve što radi - radi krivo.
Najčešće pogreške koje roditelji rade:
- nepostavljanje granica
- prevelika popustljivost
- prestrog odgoj
- pretjerana briga
- nedostatak razgovora
- prevelika očekivanja
- uspoređivanje s drugim djetetom
- vikanje na dijete kad učini nešto loše
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.