Ponekad je ono što vam trenutno olakšava život potpuno valjan i 100% u redu izbor, bez obzira što vam drugi govorili...
Jedna je majka priznala da njeno dijete još uvijek koristi dudu i zbog toga se, kako kaže, susreće s brojnim osudama. Njezino pismo prenosimo u nastavku.
"Ispričat ću vam našu priču. Bili smo na redovnom pregledu kod zubara. Bilo je to prije tri godine s mojim najstarijim djetetom - te sam zubaru obećala da ću se jako potruditi da moje dijete prestane koristiti dudu. Savjetovali su nas da bismo ju trebali odvikavati od dude, na način da ćemo joj dopustiti da ga koristi ju samo prije spavanja, a na kraju bismo se trebali u potpunosti riješiti dude. Ali nismo. Nisam se ni trudila, da budem iskrena. Moje je dijete voljelo dudu. To ju je smirivalo. Bila je to njezina utjeha, njezina sigurnost.
Duda je naš oslonac, a ponekad kao majka trebaš nešto na što se možeš osloniti!
Bio je to moj oslonac. Moja pomoćnica. I iskreno, ponekad nam to treba. Ponekad, kao majka, trebate i zaslužite štaku na koju se možete osloniti. Ponekad to izgleda kao dodatno vrijeme za iPad ili TV. Ponekad to izgleda poput usmjeravanja pogleda na sisanje palca ili na to kako inzistiraju na tome da svugdje nose medvjedića. Ponekad to izgleda kao da dojite svoju bebu kako biste spavali svake noći ili ležite s njom u krevetu, pazeći da joj noćne more ne dođu dok utonu u san.
Ponekad je ono što vam trenutno olakšava život potpuno valjan i 100% u redu izbor.
Ponekad vam je lijepo ukloniti težinu s vlastitih ramena, zar ne? Ponekad prepoznati da ta mala stvar koju radite ili dopustite djetetu - a nikome ne nanosi štetu ili štetu - zapravo nije toliko velika stvar. Danas, moja sedmogodišnjakinja više ne koristi dudu. Zubi mog velikog djeteta zdravi su i ispadaju na zdrav način. Posljednji put kad je bila kod zubara sjajno se snašla!
Ali, isto to deja-vu iskustvo imala sam kod zubara sa svojim najmlađim djetetom baš prošli tjedan. Bez da sam je pitala, nespretno (i nesigurno) izvikivala sam činjenicu da moja malena još uvijek koristi svoju dudu iako je trogodišnjakinja. Sad bi možda zubari mogli reći da je to već bio emotivan dan ili su možda primijetili tamne vrećice ispod mojih očiju, ali oboje su me pogledali i rekli: "Ne brini zbog toga! U redu je. Sam pokušajte ozbiljnije razmišljati o tome kad im odrasli zubi počnu rasti. " Duboko sam udahnula i podsjetila se - Točno. U redu je. Već sam bila ovdje. Vidjela sam ovu igru. U redu je.
Vjerujem da će moja djeca prestati koristiti dude kad za to budu spremna. Kad shvate kako se smiriti i regulirati svoje osjećaje na druge načine. Kad im dude ne trebaju, više ih neće koristiti. Pa zašto to sada moram uzimati od svoje najmlađe kad je ona još uvijek voli? Noću volim promatrati Schitt's Creek u krevetu na telefonu sa uvučenim slušalicama. Obično imam lijepu šalicu vrućeg čaja pokraj sebe i ogrtač omotan oko sebe. Osjećam se smireno i sretno i voljeno.
Što ako moje dijete ili suprug ili policija dođu i kažu mi da je televizor prije spavanja loš za mene, izbor čaja također loš i da moram odmah prekinuti ovo ponašanje. Što ako su mi izbrisali Netflix s telefona i strgnuli ogrtač i bacili čaj? Osjećala bih se tužno i bijesno. Želim i koristim stvari koje mi pomažu opustiti se. pomognu opustiti.
Vjerujem u svoje dijete i vjerujem u svoje roditeljstvo! Moja djeca će pronaći druge metode utjehe kad za to budu spremna.
Mi smo ti koji najbolje poznajemo svoju djecu. Nitko drugi. Starija gospođa u samoposluzi koja vas grdi što ste djetetu dopustili da koristi dudu ne pozna vaše dijete. Znamo ih. Znamo što djeluje. Znamo što ne. Korištenje dude djeluje kod moje 3-godišnjakinje i koristit će joj dok joj to bude odgovaralo.
