Ako imaš više od jednog djeteta – a nekad je i ono jedno sasvim dovoljno za određenu dozu kaosa – sigurno ih barem nekad poželiš u gužvama jednostavno vezati za sebe, da ih ne moraš loviti i strahovati. Zato su neki izmislili uzicu za djecu. No, nije to dobra ideja, kažu stručnjaci.
Vodiš djecu u grad, na neki festival, sajam, bilo što. Pomisli samo na zagrebački Advent… Ajme. Njih je troje, svi su još mali i svima bi trebala ruka, posebno u takvoj gužvi. Ali imaš samo dvije, a i barem povremeno ti jedna zatreba. I sjetiš se one uzice za djecu koja ti je nedavno negdje iskočila na društvenim mrežama, pa pomisliš kako bi to bilo zapravo tako dobro rješenje!
No, ne bi. Dobro, možda bi bilo praktično, sigurno, ali stručnjaci upozoravaju da to uistinu nije dobro rješenje. Takva uzica funkcionira tako da ako se dijete previše udalji, povuče ga natrag. Iako to sigurno nije bolno, takvo povlačenje zapravo je djetetu nešto poput udarca, kazne. Osim toga, ako slučajno prejako povučete uzicu, vaše bi dijete moglo izgubiti ravnotežu i pasti. A ako im se uzica omota oko vrata, to može predstavljati opasnost od gušenja.
Pored svega, činjenicu da je vezano povodcem, pojasom, uzicom ili kako god to zvali, dijete može protumačiti kao određeni oblik agresije, upozorava dr. Neal Horen, psiholog specijaliziran za dječji i ljudski razvoj sa Sveučilišta Georgetown. Važno je napomenuti da povodci za djecu i njihovi učinci, fizički i psihički, nisu dobro proučeni. Stoga je nemoguće reći koliko je djece ozlijeđeno dječjim povodcima i kako točno ili uopće njihovo korištenje šteti dječjoj psihi.
Povlačenje djetetove uzice nije toliko različito od trzanja djetetove ruke kada želimo da se pomakne ili na drugi način pokušavamo fizički kontrolirati njihove pokrete - a sve to može uzrokovati probleme u vašem odnosu. "Sve to može se pretvoriti u nešto sasvim drugo, pa manje rješava problem zaštite djeteta, a više postaje borba moći između djeteta i roditelja", kaže Horen. "Ako svoje dijete povlačite natrag na povodcu, ono bi vam moglo zamjerati što ste fizički agresivni."
Još je jedna stvar vrlo važna – ovi povodci i pojasevi zapravo dijete ničemu ne uče. Kad odgajamo svoju djecu uvijek tražimo prilike da ih naučimo životnim vještinama. Uzica, odnosno povodac dijete ne uči niti jednoj vještini koju želimo da dijete usvoji. Na ovaj način djeca neće naučiti da nekad jednostavno moraju kontrolirati svoje nagone kada vide nešto privlačno, nego moraju ostati uz roditelje.
Uzica ili povodac za dijete zapravo, kaže Horen, ne šalje nikakvu pozitivnu poruku djetetu, nego, štoviše, vrlo negativnu. Odrasli ne nose uzice. Samo psi (životinje) nose.
No, što zapravo učiniti kad ste na takvom mjestu i imate više od jednog djeteta mlađe od pet godina? Ključna je priprema. Djeca moraju znati da ne mogu jednostavno otrčati od vas čim vide igračku na štandu ili škrinju sa sladoledom. Potreban je veliki trud, ali to ionako moraš uložiti da bi dijete normalno funkcioniralo u gužvama, jer – neće tako brzo odrasti… Za manju djecu, koja još nisu spremna pratiti ova pravila, kolica ili nosiljka su bolja opcija.
