Visoko osjetljiva djeca često se olako proglase 'problematičnima', iako je stvar u tome da ona jednostavno mnoge stvari malo dublje, jače i emotivnije doživljavaju. Evo kako im se može pomoći.
Vrlo je lako dijete proglasiti "problematičnim" ili kao što se nekoć radilo "zločestim". Ima, naravno, slučajeva kad bi to mogla biti istina, ali uglavnom je riječ o djeci koja nisu regulirana, koja imaju neke poteškoće ili kako to često kažemo kod kojih je nešto u pozadini tog ponašanja koje nije primjereno. Mogu to biti i visoko osjetljiva djeca, kojoj nije lako.
Takva djeca emotivnije, jače, dublje doživljavaju stvari, nisu emocionalno usklađena i lako ih se preoptereti. Njih ne treba "popraviti", već im pomoći na idu kroz život svojim tempom, na svoj način. Znanstvena istraživanja pokazuju da ova osjetljivost nije samo popularna roditeljska fraza: to je mjerljiva individualna razlika (često nazivana osjetljivošću na okolinu i senzorikom) i oblikuje način na koji djeca reagiraju na podržavajuće i stresne utjecaje u svojoj okolini.
Evo tri načina utemeljena na dokazima za podršku vašem visoko osjetljivom djetetu, kako prenosi The Forbes.
1. Visoko osjetljiva djeca napreduju uz podršku koja gradi emocionalnu sigurnost
Na osjetljivu djecu posebno utječe kvaliteta skrbi koju primaju, i u dobrom smjeru i u lošem smjeru. Roditelji tu igraju neizmjerno važnu ulogu. Osjetljiva djeca dublje doživljavaju društvene znakove i emocionalni kontekst od vršnjaka, što se može pretvoriti u pojačanu osjetljivost u odnosu na roditelje.
Evo prvih nekoliko koraka koje bi trebalo slijediti:
- Uključi se prije nego što odgovoriš. Refleksivno slušanje – imenovanje onoga što dijete osjeća (npr. "Zvuči kao da je to bilo stvarno iscrpljujuće"), pomaže mu da se osjeća shvaćeno i manje usamljeno.
- Budi predvidljiva i dostupna. Rutine i dosljedni odgovori pomažu djetetu da se osjeća dovoljno sigurno da istraži svoj svijet.
- Reagiraj na problem prisutnošću umjesto rješavanjem problema. Ponekad je emocionalna povezanost važnija od rješavanja problema.
Osjetljiva djeca nisu zahtjevna - ona su neobično osjetljiva. Osjetljivost roditelja pruža im sigurnu temelj za rast.
2. Visoko osjetljiva djeca grade emocionalnu regulaciju kroz koregulaciju
Visoko osjetljiva djeca sklona su intenzivnom doživljavanju emocija i mogu se boriti s emocionalnom regulacijom. To nije zato što ne mogu regulirati, već zato što doživljavaju i obrađuju emocije na većoj dubini i više reagiraju.
Koregulacija prije verbalne regulacije pomaže osjetljivoj djeci da s vremenom nauče upravljati intenzivnim osjećajima.
Evo nekoliko strategija:
- Imenuj i zrcali emocije. Umjesto da odbaciš intenzivne reakcije, reci što primijetiš. Na primjer "Vidim koliko si uzrujan/a, to zvuči stvarno teško."
- Koreguliraj prije nego što ih zamoliš da se samoreguliraju. Zajedno koristite tehnike smirivanja, poput dubokog disanja, tihih šetnji ili puštanja lagane glazbe, umjesto da očekuješ da se samostalno snađu.
- Podrži rješavanje problema kada je mirno. Nakon što se emocije smire, postavi nježna pitanja poput: "Što misliš da bi moglo pomoći sljedeći put?"
3. Visoko osjetljiva djeca trebaju mirna, predvidiva okruženja
Osjetljivost na okolinu odražava fiziološku i psihološku reakciju na vanjske podražaje. To uključuje svjetla, zvukove, emocionalnu reaktivnost, teksture, promjene i društvene kontekste. Djeca s visokom osjetljivošću lakše su pretjerano stimulirana nego osali. Zato imaju više koristi od mirnog, podržavajućeg okruženja.
Ako se potrudiš i stvoriš predvidljiv, senzorno prilagođen prostor za svoje dijete, to ne znači da ga "maziš" ili da ćeš ga "razmaziti". To je djetetu neka vrsta pomoći da napravi ono što treba i može bez da se preoptereti.
Evo što je važno za oblikovanje okruženja u kojem bi visoko osjetljivo dijete moglo lakše uspjeti:
- Rutina. Predvidljivi dnevni ritmovi poput jutarnjih rutina i rituala za vrijeme obroka smanjuju kognitivno opterećenje i podržavaju emocionalnu regulaciju.
- Kontrolirana senzorna izloženost. Kada su podražaji iz okoline intenzivni, možeš ponuditi prostore za predah tako što ćeš dijete privremeno premjestiti u tihu sobu, smanjiti intenzitet osvjetljenja ili čak staviti pod otežanu deku ili slušalice protiv buke.
- Prethodna najava prijelaza. Osjetljiva djeca dublje obrađuju promjene. Davanje "upozorenja" prije prijelaza (npr. "Za deset minuta idemo u školu") pomaže im da se mentalno pripreme.
