Posljednji mjesec vjerojatno je najburniji u godini po mnogočemu, a činjenica je da su naša čula neprestano "na udaru". Neurotipičnim ljudima to može biti previše, ali mogu to ignorirati. No, što je sa senzorno osjetljivima?
Posvuda glazba, često dosta glasna, blještanje svjetla i lampica koje se pale i gase na svakom koraku, brojna i glasna druženja, predstave, obiteljski obroci, pa još i nove teksture hrane, neka fina odjeća... Prosinac je poprilično nemilosrdan prema našim osjetilima, pravi "overload" za sva naša osjetila, ali mi to sustavno ignoriramo jer smo na to navikli. No, što je sa senzorno osjetljivom djecom?
Djeca (ali i roditelji) koju je lako pretjerano stimulirati, mogu se osjećati loše u takvim situacijama i promjenama u rutini, donosi Parents.com. Zato je važno pripremiti sebe i svoje dijete na promjene rutine i dodatne podražaje koji će se dogoditi tijekom blagdana – ali i na potencijalne komentare onih koji možda ne razumiju senzornu osjetljivost.
Evo kako se nositi s izazovima blagdana ako je netko u obitelji senzorno osjetljiv.
Odlučite u čemu se isplati sudjelovati (a u čemu ne)
Kalendar je u prosincu prepun, ali sama činjenica da svi idu na razna događanja ne znači nužno da to mora učiniti i tvoja obitelj. Procijeni koliko će određeno događanje uzrokovati nelagode tvom djetetu ili tebi, a koliko je s druge strane to događanje bitno za tvoju obitelj, pa odluči koja događanja "izbaciti" iz kalendara. Ako smatraš da će nelagoda ili strah prevladati i nadjačati radost, to događanje nije za vašu obitelj.
Ipak, događanja koja su ugodna i značajna za obitelj, neka ostanu u kalendaru. No istovremeno je važno djetetu olakšati prilagodbu zbog senzorne osjetljivosti. Razmisli o slušalicama za smanjenje buke, o odijevanju udobne odjeće umjesto "svečane" ili nošenju vlastite hrane na obiteljski obrok.
Budite spremni na senzorno preopterećenje
Važno je znati i identificirati okidače stresa. Kad to znaš, lakše je pripremiti se na preopterećenje. Stručnjaci preporučuju svakodnevno vježbanje kroz male strategije regulacije - duboko disanje, brojanje, istezanje ili blagi pritisak – sve to može živčanom sustavu signalizirati da je tijelo sigurno.
Poželjno je djetetu dati sredstvo u obliku jednostavnih afirmacija koje mogu poslužiti kao šifra za one trenutke kada imaju potrebu prenijeti svoje osjećaje. Neka to bude šifra poput "Previše mi je" ili "Trebam pauzu".
Pripremi i prijatelje i rodbinu
Važno je pripremiti dijete, sebe, ali i obitelj, prijatelje. Posebno ako su u pitanju starije generacije, one će možda imati manje razumijevanja za senzorne tehnike i pomagala, pa bi to mogli smatrati nepoštivanjem, a dijete prozvati razmaženim. Iako nije potrebno previše govoriti o specifičnim potrebama svog djeteta i otkrivatiu sve osuđujućim rođacima, roditelji bi svima trebali dati do znanja da njihovo dijete ima određene osjetljivosti kojima se treba pozabaviti prije nekog događaja.
Ne ignoriraj negativne komentare
Čak i ako unaprijed pripremiš druge, to ne znači da se netko neće pobuniti ili izgovoriti negativnu primjedbu. Odrasli često imaju nerealna očekivanja od djece tijekom blagdana ili ne uzimaju u obzir individualne potrebe i osobnost djeteta. Razmisli o tome kako možeš odgovoriti na bilo kakve komentare, jer način na koji reagiraš može biti prilika da se dijete osjećaju sigurno i podržano, čak i kad su drugi neugodni.
Kako god tekao tvoj govor, važno je da to bude mirno i odlučno, jer tako šalješ poruku da je to u redu, da dijete ne radi ništa loše ili pogrešno.
Pažljivo s obrocima
Mnoga djeca sa senzornim osjetljivostima su na restriktivnim dijetama ili ne mogu tolerirati određene teksture ili okuse, što blagdane čini izazovnima. Jer mnoga okupljanja u ovo doba godine usredotočena su na obroke ili posebne obiteljske recepte. Blagdani nisu dobro vrijeme za rad na proširenju prihvatljivog menija. Osim toga, nije neobično da dijete koje se osjeća previše stimulirano ili preopterećeno ima manji apetit.
Prepoznaj znakove da je vrijeme za odlazak (ili barem za pauzu)
Tijekom događaja pazi na znakove senzornog preopterećenja. Ako primijetiš rane znakove poput pokrivanja ušiju, povlačenja ili neobičnog ponašanja, vrijeme je da usporiš, ublažiš glas i budeš primjer sporog disanja. Nemoj "poludjeti" i tražiti da se "smiri". Budi primjer onog što želiš vidjeti kod djeteta.
Pripremi plan za reagiranje na različite vrste senzornog preopterećenja. Možda bi djetetu koristilo da se odmori od kaosa šetnjom vani gdje je hladnije, tiše i manje gužve. Ili možeš odabrati mirnije mjesto unutra gdje bi moglo staviti slušalice i slušati neku glazbu ili čitati omiljenu knjigu.
