Autizam nije lako shvatiti ako s njim niste u bliskom kontaktu, a i onda je ne možemo biti sigurni da je to tako… Zato dobro dođe sve što nam to može dočarati, kao ovaj video.
Nije lako živjeti s autizmom. To će reći svatko tko se susreo s osobom koja je u spektru autizma, a posebno oni koji s nekim oblikom autizma žive cijeli svoj život. Onaj tko to ne proživljava ili nije u blizini nekog tko to proživljava, ne može to lako shvatiti. I sasvim je razumljivo da to ne možemo lako shvatiti, jer – to je jedan potpuno drukčiji pogled na svijet i svaki njegov segment. Zato moramo obratiti uvijek pažnju na sve što nam može taj svijet dočarati.
Neki kažu da je autistične djece sve više, drugi kažu da nije stvar u tome, nego u činjenici da se ranije nije učinkovito dijagnosticirao, ali kako god bilo, moramo se potruditi razumjeti djecu i osobe s autizmom, kako bismo ih manje osuđivali. Nije, naime, stvar u tom da mi olako osuđujemo zbog nekog zdravstvenog stanja, nego je autizam vrlo specifičan po mnogočemu i nije ga lako razumjeti.
Zato moraš pogledati ovaj video. To je video koji ti kroz oči osobe s autizmom predstavlja samo minutu i pol u životu te osobe, ali je toliko intenzivan da ga možda neće baš svatko moći pogledati do kraja. A to proživljavaju osobe s autizmom neprestano – i to još intenzivnije, iz minute u minutu. Mirisi, prizori, zvukovi…
Za mnoge osobe s autizmom, pretjerana stimulacija je stvarnost. Biti pretjerano ili premalo osjetljiv pri obradi senzornih informacija (kao što su prizori i mirisi) sasvim je uobičajeno za osobe iz autističnog spektra. Dakle, svakodnevna stvar koju mnogi ljudi možda neće ni primijetiti u trgovačkom centru, autističnoj će osobi biti vrlo intenzivan doživljaj.
Upravo zbog tog je Nacionalno društvo za autizam iz Velike Britanije odlučilo napraviti ovaj filmić u nadi se da će gledateljima omogućiti da zavire u jednu sasvim specifičnu stvarnost osoba s autizmom. Ovaj video ove grupe prikazuje ulazak u trgovački centar gledan očima dječaka s autizmom – sve ono što osobe bez autizma niti ne vide niti ne dožive.
Nakon što ga preplave osjećaji i podražaji iz okoline, dječak se pokuša smiriti brojanjem, ali mu ne pomogne, pa je iduća scena dječak koji se pokušava istrgnuti mami iz ruke, pokriti uši i zapravo radi ono što bi mnogi prolaznici nazvali – scenom. Čak i u videu jedna prolaznica je vidno živčana zbog prizora, pa okreće očima i odmiče se. U tom trenutku dječak u videu kaže: „Nisam zločest, ja sam autističan.“
Važno je da svi razumijemo kako se osoba s autizmom može osjećati kako bismo mogli imati više empatije za te osobe i njihove bliske ljude u takvim situacijama. Kako ne bismo kao ova prolaznica okrenuli očima i pomislili kako je riječ u neodgojenom djetetu. To je dijete koje se nosi sa stanjem koje većina nas ne može iskusiti iz prve ruke niti zamisliti.
Ovo isto društvo, Nacionalno društvo za autizam, izdalo je izvješće koje je pokazalo da 87% obitelji kaže da ljudi bulje u njihovo dijete koje ima autizam, a 84% ljudi iz spektra kaže da ih drugi doživljavaju kao „čudne“. Nažalost, to doprinosi razlogu zašto se gotovo 8 od 10 osoba s autizmom osjeća društveno izolirano.
Imajmo razumijevanja i nemojmo osuđivati prije svega.
