Regulacija emocija je nešto o čemu često slušamo i dosad smo već puno toga naučili. Nije lako provesti to u djelu, ali znamo da je izrazito važno, pa ćemo se uvijek potruditi.
Roditeljstvo zna biti zahtjevno. Ma, koga mi zavaravamo? Roditeljstvo je zahtjevno. Posebno izazovno postaje kada se dijete nosi s jakim emocijama poput ljutnje, frustracije ili pretjeranog uzbuđenja koje još ne zna samo regulirati. Nekad ni mi ne znamo regulirati svoje osjećaje, jer nije baš tako jednostavno, ali trudimo se. Iako je to sasvim normalan dio odrastanja, uloga roditelja u tim trenucima je ključna.
Djeca se ne rađaju s vještinom upravljanja osjećajima — ona se uči postupno, kroz razvoj i kroz promatranje odraslih. Dobra vijest je da postoje konkretni koraci kojima roditelji mogu pomoći djetetu da izgradi svoj "emocionalni alat" i lakše prolazi kroz velike osjećaje.
Kako se razvija regulacija emocija
Već od najranije dobi djeca emocijama komuniciraju s okolinom. Kod beba je plač prvi oblik emocionalnog izražavanja — tako poručuju da su gladne, umorne ili da im nešto treba. U toddler fazi emocije postaju složenije, ali ih djeca još ne znaju imenovati. Primjerice, dvogodišnjak može osjetiti ljubomoru i ljutnju kada u obitelj dođe nova beba, ali bez razumijevanja tih osjećaja može reagirati burno — prema roditelju ili mlađem bratu ili sestri.
Kako djeca rastu, postupno razvijaju vlastite strategije samoregulacije. Roditelji pritom imaju veliku ulogu: djeca najviše uče promatrajući kako se odrasli nose s vlastitim emocijama. Važno je naglasiti — "veliki osjećaji" nisu nužno negativni. Djeci često jednako teško pada regulirati snažno uzbuđenje ili radost.
Evo koji koraci su bitni u procesu učenja.
1. Ostati smiren
Djeca su iznimno osjetljiva na emocionalno stanje odraslih. Kada roditelj reagira smireno, dijete dobiva poruku sigurnosti i podrške. Naravno, ostati miran usred dječjeg ispada nije uvijek lako. Ako primijetiš da te situacija preplavljuje, napravi kratku pauzu:
- nekoliko sporih dubokih udaha
- kratko udaljavanje iz prostorije (ako je moguće)
- okretanje na trenutak od djeteta za pribranost.
2. Pohvali poželjno ponašanje
Roditelji prirodno više reagiraju na nepoželjna ponašanja, no jednako — ako ne i važnije — jest primijetiti kada se dijete dobro nosi s emocijama. Kada dijete uspješno smiri ljutnju, pričeka red ili verbalizira osjećaj, važno je to jasno pohvaliti. Takvo pozitivno potkrepljenje dugoročno smanjuje učestalost i intenzitet ispada.
Primjer:
“Vidjela sam kako si duboko udahnuo kad si se naljutio. To je bilo jako zrelo.”
3. Imenuj i validiraj emocije
Nakon što se dijete smiri, pomogni mu prepoznati što je osjećalo. Na primjer: "Znam da si ljut i tužan jer ne možeš dobiti keksić prije večere."
Time dijete uči povezivati osjećaje s riječima — što je temelj samoregulacije. Kada dijete zna prepoznati da je ljutito, lakše će primijeniti strategiju koja mu pomaže (npr. duboko disanje). Ovaj pristup također djetetu šalje poruku da je sigurno izražavati emocije.
4. Vježbajte kroz igru i svakodnevicu
O emocijama se ne uči samo u kriznim trenucima. Najbolje je vježbati kroz igru i svakodnevne situacije.
Pokušaj:
- praviti različite izraze lica i pogađati emocije
- tijekom čitanja slikovnice pitati dijete kako se lik osjeća
- razgovarati o emocijama koje vidite kod drugih ljudi
5. Prepoznaj kada je potrebna dodatna pomoć
Izljevi bijesa, tantrumi i snažne emocionalne reakcije vrlo su česti u toddler i predškolskoj dobi jer se mozak još razvija. Ipak, dobro je potražiti savjet stručnjaka (pedijatra ili obiteljskog liječnika) ako su ispadi:
- izrazito intenzivni
- vrlo česti
- dugotrajni
- ili značajno ometaju svakodnevno funkcioniranje djeteta.
