Bebe vole hodati uokolo bose. Naravno, ljeti. I dok uglavnom vole različite površine i ne smeta im puno tog, trava je među onim podlogama koje bebe – ne vole.
Svaka mama zna koliko bebe vole biti i hodati bose. Štoviše, svaka mama zna koliko je teško zadržati bebi cipelicu, pa čak i čarapicu na nozi. Prvom prilikom sve s nogice leti što dalje. Bebe vole biti bose, bebe vole osjetiti pod nogicama put kojim gaze, vole osjetiti bilo kakve površine – osim trave.
Zanimljivo, zar ne? Najčešće mislimo kako su bebe te kojima ne smeta priroda, koje nisu naučene gaziti samo po asfaltu i po ravnom, da ih čak i privlači zemlja, zelenilo. No, očito ne i zemlja prekrivena zelenilom. Mogli bismo reći da je trava – za njih lava.
Bebe - ili barem veliki dio beba - učinit će gotovo sve da niti jedan dio njihova tijela ne dotakne travu. Pokazuje to i viralna kompilacija videozapisa u kojoj se vjerno demonstrira ova sklonost – odnosno nesklonost – beba prema travi. Na različitim snimkama roditelji pokušavaju spustiti bebe na travnatu površinu, ali se bebe svim silama bore protiv tog.
Kad ih gledaš, pomisliš da ih roditelji drže iznad kipućeg ulja, a ne ugodne, meke, prirodne travice. I ne možemo se ne zapitati – što se tu događa? Zašto te bebe ne žele dodirnuti travu svojim nogicama? Prema neuropsihologinji dr. Sanam Hafeez najvjerojatnije je problem u – senzornom preopterećenju.
„Neke bebe podižu stopala u zrak kada ih roditelj pokuša spustiti na travu jer kako se bebin živčani sustav razvija, prizori, osjeti i zvukovi postaju intenzivni“, rekla je Hafeez za stranicu Romper. „Škakljive, oštre vlati trave mogu uhvatiti bebu nespremnu, a neke se bebe često toga boje jer su navikle na mekše, udobnije površine kao što su drvo, pločice ili tepih.“
Slično je rekla i pedijatrica Gina Posner: „Bockava tekstura i osjećaj trave daleko su drugačiji od mekog i ugodnog osjećaja koji pružaju tepih, pločice ili drvene površine, pa se bebe toga često boje."
Babies instinctually avoid grass. Do they know something we don’t🧐 pic.twitter.com/GPpkSzKlMI
— Tansu Yegen (@TansuYegen) September 14, 2022
Osim ovo, koje se tiče senzorike, postoji i drugo objašnjenje, a ono je da je ta nesklonost urođena i evolucijska. U studiji iz 2014. objavljenoj u časopisu Cognition, istraživači su izvijestili o dokazima da „ljudska dojenčad posjeduje strategije koje bi ih zaštitile od opasnosti koje predstavljaju biljke.“
„U dva eksperimenta, dojenčad od osam mjeseci pokazala su veću nesklonost prema istraživanju biljaka rukama u usporedbi s drugim entitetima", podijelili su istraživači. Stoga možda bebe - jednostavno ne vjeruju travi.
Prema drugoj studiji objavljenoj 2019., možda je ipak stvar u toj ideji nepovjerenja. Istraživači su otkrili da su bebe između 8 i 18 mjeseci tražile odobrenje od odraslih češće kada su suočene s biljkama u usporedbi s drugim vrstama predmeta. Autori studije tada su zaključili da je učenje o tome koje su biljke korisne, a koje štetne nešto što ljudi ne mogu sami, pa zato bebe traže „dopuštenje“ od odraslih.
Dakle, jesu li bebe toliko razvojno mudre da traže najprije odobrenje odraslih da bi mogle dodirnuti travu ili naslućuju da je ta neobična površina ne baš ugodna – tko će znati. No, jedno je sigurno: urnebesno ih je gledati kako pokušavaju izbjeći travu.
