Beba svojim plačem, iscrpljujući majku, nesvjesno nastoji spriječiti majčinu ovulaciju i potencijalno začeće brata ili sestre
Evolucijski biolog David Heig s Harvarda tvrdi da beba svojim plačem, iscrpljujući majku, nesvjesno nastoji spriječiti majčinu ovulaciju i potencijalno začeće brata ili sestre. Uz to, smatra da se noćnim dojenjem bebe produžava faza majčinog neplodnog razdoblja koje slijedi poslije porođaja, piše prof. Heig. Prema njegovom mišljenju, noćna buđenja češća su tijekom druge polovice prve djetetove godine života i tijekom razdoblja njegova dojenja.
Iako zvuči neuvjerljivo, za ovaj zaključak postoji logična pretpostavka, tvrdi Heig dodajući da je takvo ponašanje djeteta predodređeno evolucijski. Naime, u razdobljima koja su nekada bila česta i tijekom kojih su vladali glad ili zarazne bolesti, šanse beba da prežive bile su veće ako su razmaci između rođenja djece bili duži.
Antropolog Holly Dunsworth sa Sveučilišta Rhode Island priznaje da je Heigovo mišljenje zanimljivo, ali ukazuje da on nije uzeo u obzir sve dobre strane dojenja tijekom noći kojim dijete ne dobiva samo hranu, već i majčinu ljubav i toplinu.
“Iz te perspektive, dječji plač i hranjenje tijekom noći više izgledaju kao međusobna suradnja nego kao nekakav konflikt”, smatra Dunsworth.
