Dugo vremena ADHD nije bio uopće priznat kao dijagnoza, a neki su dugo tvrdili da je to izmišljeno stanje. Danas je pristup osobama drukčiji i promišljeniji, a ova studija je mnoge iznenadila.
Imaš malo dijete koje uvijek ima viška energije? Ne znaš više kako ispucati tu energiju i kako postići da se koncentrira na nešto, jer zapravo uvijek skače s jednog na drugo? Stariji ti kažu često da je zločesto ili misle da mu daješ previše šećera? A zapravo samo ti znaš istinu koju više niti ne govoriš drugima jer mnogi samo odmahnu rukom. „To je ADHD…“
ADHD je stanje koje sve do 60-ih godina nije niti bilo priznato kao stanje ili dijagnoza. Kasnije su mnogi tvrdili da je to izmišljeno stanje i da se bezrazložno liječi. Istina, 90-ih godina je pristup bio vrlo kaotičan i često se pogrešno pristupalo tom problemu. Danas su dijagnoze i liječenje puno promišljeniji, a postoji više mogućnosti liječenja i terapije. No, uvijek možemo naučiti još nešto.
Nova dugotrajna studija objavljena u Journal of Clinical Psychiatry pružila je novi uvid i pomogla bolje razumjeti ovaj poremećaj. Tijekom studije znanstvenici su pratili 483 sudionika kojima je dijagnosticiran ADHD u djetinjstvu, a pratili su ih tijekom razdoblja od 16 godina. Ono što su autori studije željeli istražiti jest kako bi se simptomi ADHD-a mogli promijeniti tijekom vremena.
Ono što su na kraju otkrili iznenadilo ih je.
Kod većine sudionika simptomi ADHD-a uvelike su varirali tijekom godina. Ono što ih je još više iznenadilo bili su utjecaji iz okoline za koje se pokazalo da igraju važnu ulogu u tim promjenama. Odnosno, pokazalo se da su očekivanja bila pogrešna što se tiče različitih utjecaja.
Naime, istraživači su očekivali da će veći i teži životni zadatci, zahtjevi pogoršati simptome ADHD-a, kao na primjer veća odgovornost na poslu, veće opterećenje u školi, velike životne promjene itd. No, ono što su otkrili bilo je upravo suprotno.
Iako se činilo da ima smisla da osoba koja se bori s hiperaktivnošću ili ima problema s koncentracijom može imati više problema kada ima više događaja i pritisaka, više ometanja, pokazalo se da je istina potpuno suprotna. Autori studije nemalo su se iznenadili kad su ustanovili da simptomi ADHD-a kod ljudi nestaju kad njihov život postane užurban.
„Očekivali smo da će odnos između zahtjeva okoline i simptoma ADHD-a biti suprotan onome što smo otkrili", objasnila je autorica studije, profesorica i klinička psihologinja Margaret H. Sibley. „Pretpostavili smo da bi povećanje životnih zahtjeva i odgovornosti moglo pogoršati ADHD, čineći ga težim. Zapravo je bilo suprotno. Što su zahtjevi i odgovornosti bili veći, to je ADHD bio blaži.”
Čini se zapravo da osobe s ADHD-om najgore prolaze kad nemaju ništa za raditi, odnosno kad imaju vrlo malo tog za raditi. U njihovim se mozgovima stvara više „pozadinske buke“ nego u neurotipičnim mozgovima. Tako dolazimo do toga da tiho, za mnoge umirujuće okruženje može pojačati njihove užurbane misli, njihove negativne misli o sebi mogu doći više do izražaja, a može se pojačati i impulzivno ponašanje.
S dozom opreza
Naravno, kao i uvijek kad su u pitanju istraživanja na određenom uzorku, moramo biti oprezni s rezultatima i uzimati ih s određenom zadrškom. Iz ovog se ne može zaključiti da više posla i zadataka uvijek uzrokuje smanjenje simptoma ADHD-a.
„To bi moglo značiti da ljudi s ADHD-om daju sve od sebe u zahtjevnijim okruženjima (možda u okruženjima za koja je poznata neposredna posljedica, poput kupovine hrane za obitelj ili plaćanja računa). To također može značiti da ljudi s ADHD-om uzimaju više zadataka kada osjete da su im simptomi donekle nestali", kazala je Sibley.
Ono što je ova autorica studije istaknula je da ove rezultate ne treba uzimati zdravo za gotovo, ali se oni mogu iskoristiti kao alat za pomoć ljudima koji tek uče upravljati svojim ADHD-om.
„Ako ste liječnik i razgovarate s pacijentom kojem je prvi put dijagnosticiran ADHD, uvelike ćete pomoći toj osobi ako joj kažete: 'Imat ćete dobre i ne baš dobre godine, ali stvari mogu ići jako dobro ako uspijete posložiti svoje utjecaje iz okoline'“, rekla je Sibley.
