Naš kolumnist, Žarko Pintar, predsjednik udruge 'Igranje', preporučuje koje igre mogu uvesti obitelj u zabavan svijet društvenih igara. Igrači u ovim igrama moraju sami odlučivati što će raditi na svome potezu
Eto nas na kraju ljeta. Vjerujem da su neki od vas i zaigrali neku od predloženih igara za plažu koje sam spominjao u ranijim tekstovima, no ako i niste još uvijek stignete. Ono što bih sada najavio jest cijeli niz tekstova o društvenim igrama koje bi svaka obitelj trebala imati. Sve su to igre nabavljive u Hrvatskoj i sve su to odlične igre, a posebno za one koji se još nisu susretali s modernim društvenim igrama. Sve do sada radio sam male izlete u ovaj svijet, no sada krećemo s pravim naslovima.
Ovu seriju tekstova započinjem s igrom koja je mene i moju obitelj uvela u moderne igre, a istodobno je to i igra koja se danas smatra jednom od začetnica “Euro” stila društvenih igara. Eh, sada kada već spomenuh “Euro” stil igara, korektno bi bilo da vam to malo i razjasnim, jer sve što ću opisivati biti će Euro igre.
Euro igre
Dakle, devedesetih godina prošlog stoljeća nešto se bitno desilo u svijetu društvenih igara. Tada je u Njemačkoj nastupila prava mala renesansa u društvenim igrama koja je obilježila potpuno novu eru igara u odnosu na zastarjele koncepte kojih su se držali Čovječe ne ljuti se i Monopoly. Uglavnom, da vas sad ne izdavim previše s ovime, Euro igre su nastale u nastojanju da se izbaci nepotreban i suvišan utjecaj sreće i da se time naglasak u igri prebaci na vještine samog igrača. Igrači u ovim igrama moraju sami odlučivati što će raditi na svome potezu kako bi uspješnije od drugih došli do cilja. Ove igre obično krase relativno kratka pravila i ne predugo trajanje same igre.
Za one koji žele znati malo više, postoji i “Ameritrash” stil igara koji se razvija na području SAD-a, igre su više tematski usmjerene, traju dulje i imaju kompliciranija pravila.
I to je za sada sasvim dovoljno za znati, a mi se možemo prebaciti na samu igru.
Igra Catan
Igra Catan (ranije znana pod nazivom Settlers of Catan ili u prijevodu Naseljenici otoka Catan) nastala je davne 1995. godine od njemačkog autora Klausa Teubera. Iako joj danas znaju spočitavati još uvijek veći utjecaj sreće u odnosu na ostale naslove, meni je ova igra posebno draga iz razloga što je upravo ona pokrenula sve ovo o čemu danas pišem u obliku ove kolumne. Štoviše, dala je našoj obitelji poticaj da i drugim ljudima pružimo informacije o modernim društvenim igrama, prvo u obliku web stranica, a danas i kao aktivni članovi Udruge “Igranje” i njene igraonice “Meeple’s Corner” koja okuplja sve više i više obitelji i mladih. Igra je i dan danas 47 obiteljska igra na svjetskoj ljestvici Boargamegeek stranice, odnosno 248 na ukupnoj ljestvici. Za bolju ilustraciju Čovječe ne ljuti se nalazi se na 1.591 mjestu obiteljske, odnosno 14.060 mjestu ukupne ljestvice, dok je Monopoly još i gori s 1.597., odnosno 14.071. mjestom. Catan je 1995. godine dobio i prestižnu nagradu njemačkog suda za ocjenjivanje igara "Spiel des Jahres".
Postoji nekoliko bitnih faktora zbog čega smatram ovu igru idealnu za ulazak u svijet modernih društvenih igara, a posebno ako u taj svijet ulazite napuštajući Čovječe ne ljuti se ili Monopoly. Zašto? Pa, čisto iz ovih razloga:
- Catan također sadrži standardne kockice za koje ste se toliko vezali igrajući ove stare igre. Ljudima koji se po prvi puta susreću s modernim igrama često zna biti jako problematičan taj izostanak kockica koje su ih na neki način vodile i davale smisao samoj igri, pa im je čudno da sada oni sami nešto moraju u igri napraviti
- Pravila igre su posebno razrađena na dva načina (kroz sama pravila i kroz posebni Almanah) upravo iz razloga da se igrače lakše uputi na novi koncept igranja s kojim se još nikada nisu susreli.
- Catan je potpuno preveden na hrvatski jezik
Postoji i posebna verzija ove igre za manju djecu (koju ću također obraditi u ovom tekstu)
Igra Catan je igra naseljavanja otoka za 3 do 4 igrača, s time da se može dokupiti proširenje igre za do 6 igrača. Ploča same igre je modularna što znači da se ploča tvori o većeg broja manjih pločica – heksagona. Svaki heksagon predstavlja jedan određeni tip terena (planine, šume, pašnjake, brežuljke, polja ili pustinju) koji zajedno otoku Catan daju potrebnu raznolikost i što je još bitnije pri svakoj novoj igri stvaraju novi raspored, pa doprinose reigrivosti iste. Igrači na početku igre odabiru po dva svoja mjesta za početna naselja s cestom od koje će se moći dalje širiti otokom. Cilj igrača je prvi osvojiti 10 bodova, a bodovi se osvajaju za gradnju naselja i gradova, gradnju najdulje ceste ili najveće viteške moći, kao i putem kartica razvoja.
Svaki heksagon osim tipa terena na sebi nosi i jedan od brojeva od 2 do 12. Možda nije loše odmah napomenuti kako se u Catanu ne igra na samim heksagonima, nego na njihovim rubovima. Naselja i ceste se postavljaju na mjestima gdje se heksagonska polja sastaju. Svaki igrač na početku svog poteza baca dvije standardne kockice čiji zbroj daje broj onih heksagona koji na tom potezu svim igračima donose razne sirovine. Da, u igri se dobivaju razne sirovine s pomoću kojih se onda mogu graditi nove ceste, naselja, gradovi i dobivati razne karte razvoja koje donose dodatne benefite van standardnih pravila igre. Dakle, kada igrač iskocka neki broj na kockicama, onda te pločice na otoku donose sirovine onim igračima koji na rubovima tih heksagona imaju naselja ili gradove.
Sirovine igrači dobivaju u obliku kartica sirovina i drže ih u ruci. Pa tako pašnjaci daju vunu, šume – drva, planine – kamen, brežuljci – glinu, a polja daju žito. Pustinja je pustinja i ne donosi ništa. Ako igrač u ruci ima dovoljno karata sirovine da bi nešto izgradio, onda to i može kada je na njega red. Na taj način se razvija i širi po otoku skupljajući pri tome bodove koji bi mu na kraju mogli donijeti i pobjedu. Naravno, pri tome ga ometa širenje ostalih igrača, pa treba mudro graditi ceste i širiti svoje naseobine po otoku.
Da ne bi baš sve išlo glatko pobrinut će se figura razbojnika kojeg igrači mogu pomicati po heksagonima ako iskockaju sedmicu. Tada taj igrač izvlači (krade) jednu karticu sirovina iz ruke nekog igrača čije naselje graniči s heksagonom na kojem stoji razbojnik. Pri sljedećim potezima, ako kockice pokažu na heksagon s razbojnikom, to polje ne donosi sirovine i to tako dugo dok neki igrač opet ne makne razbojnika s tog polja.
Ono što igru dodatno nadopunjava jest trgovina s karticama sirovina. Baš trgovina zna biti posebno veseli dio igre jer se igrači u njoj znaju vrlo maštovito cjenkati. Na svom potezu, igrač smije ponuditi svoje sirovine koje mu ne trebaju za neke potrebnije po kursu kojeg sam odredi drugim igračima, odnosno ako ima naselje ili grad u nekoj od luka, onda može raditi zamjene sirovina s bankom u omjerima dvije ili tri iste karte za jednu potrebnu, a neovisno o ovome uvijek može raditi zamjene četiri iste za jednu potrebnu.
Kako bih na kraju opisa najbolje predočio tijek ove igre opisujem jedan primjer poteza igrača:
- Igrač baca dvije kockice i na temelju njih određuje koji heksagoni donose sirovine. Svi igrači čija naselja i gradovi graniče s tim heksagonima dobivaju te sirovine u obliku karata
- Igrač sada gleda da li ima dovoljno sirovina u svojoj ruci kako bi nešto izgradio. Ako mu nešto nedostaje može to pokušati nadoknaditi trgovinom s drugim igračima. To otprilike zna izgledati ovako: “Dajem jednu ovcu za jedno drvo!”, “Ja ti dajem drvo za dvije tvoje ovce”, “Ajde može. Evo ti te ovce za drvo”.
- Ako igrač ima naselje u nekoj luci, može mijenjati iste sirovine za neku drugu bez da trguje s igračima ili skupo mijenja u banci.
- Igrač sada može izgraditi neko novo naselje ili pretvoriti naselje u grad ili izgraditi novu cestu, odnosno povući karticu razvoja, te time osvojiti i nove bodove.
- Nakon ovoga na redu je sljedeći igrač koji svoj potez opet započinje bacanjem kockica i određivanjem što donose heksagoni…
- Igra tako teče do trenutka kada netko ne skupi 10 potrebnih bodova za pobjedu. Tada taj igrač pobjeđuje i igra završava.
Iako ovako kroz tekst igra može nekom novom igraču zvučati komplicirano, ona to uopće nije. Jer kad igrači usvoje ova osnovna pravila kroz prvih par krugova igre, sve vrlo brzo “uđe pod kožu” i igrači se odlično zabavljaju. Zaista, savjetujem vam da se malo ohrabrite i idući puta kada ga vidite na policama trgovine – uzmite ga! Nećete požaliti što će i vas odvesti u sasvim novu dimenziju društvenih igara.
Štoviše, ako vam vremenom Catan postane prelak, možete ga proširiti (nadograditi) s nekim od mnogih proširenja ove igre ili jednostavno uzeti neku drugu igru.
Uz Catan Junior djeca grade utvrde i lađe
Catan Junior prilagođena je verzija originalnog Catana za najmlađe s time da je srž igre ostala nepromijenjena. Ploča na kojoj se igra nije modularna nego su svi heksagoni trajno raspoređeni na dvije strane ploče (jednoj za 3-4 igrača i drugoj za samo dva igrača). Igra traje kraće, igra se s jednom kockicom, a umjesto karticama sirovine su predstavljene pločicama, jer male i nespretne dječje ruke teško mogu u ruci držati mnoštvo kartica. Ploča je šarenija i primjerenije iscrtana za klince.
U Catan Junioru djeca grade gusarske utvrde i lađe, umjesto kartica razvoja pomaže im papiga Koki koja na svojim pločicama nudi brži napredak kroz igru, a razbojnik je ovdje gavran Kapetan Kuka. Dakle i tematika je bliža djeci. Kockica donosi brojeve do šestice, mogućnost zamjene sirovina je puno lakša i jednostavnija, a roditelji mogu odlučiti hoće li igra biti s trgovinom između igrača ili ne. Igra završava kada netko uspije prvi izgraditi sve svoje gusarske tabore.
Sirovine su također ponešto drugačije od originala. Ovdje se dobivaju drva, ovce, mačevi, zlato i ananasi.
Catan Junior zaista toplo preporučujem klincima kao puno, puno bolju zamjenu za Čovječe ne ljuti se. Djeca će posebno uživati u tematici i šarolikosti ove igre, kao i u mogućnosti da međusobno trguju sa sirovinama.
Eto, to bi bilo to za ovaj puta. U sljedećem nastavku čitat ćemo o još jednoj simpatičnoj i laganoj igri za početnike, no potpuno drugačijoj od ove. Neću reći o čemu se radi. Budite nestrpljivi.
