Školarci Škola 1901 prikaza 05. rujna 2017.

Plan za uspješnu školsku godinu u 3 koraka

Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Prozivanje, strašenje, uvjetovanje, naređivanje... ponekad su sastavni dijelovi ''motivacijskog'' govora roditelja. Umjesto toga, zajedno s djetetom napravite strategiju učenja i izvršavanja školskih obaveza u obliku društvene igre

"Ove školske godine moraš imati pet iz prirode i četiri iz matematike. Za upis u srednju školu sada se gleda i peti razred, nema više zezanja. Jesi me razumjela?"
"Da, mama...", rezignirano i gledajući u mobitel odgovori kći.
"Jednostavno si više ne možeš dopustiti bilo što manje od petice, matematika još može biti četiri, ali u ostalim predmetima očekujem da blistaš. Bli staš!"
"Kao čaše oprane Somat tabletama... Ocijenilo 9 od 10 korisnika."
"Nemoj se zafrkavat, Ema. Nije vrijeme. A tu britkost bi ti bilo bolje da upotrijebiš za savladavanje gradiva", mamine usne, kao tanka napuklina na kamenom izrazu lica, posivjelom od ozbiljnosti situacije, oštro odsijeku izraze sarkazma, Emino glavno oružje u borbi za opstanak u političkoj kampanji u koju njezina mama uvijek iznova pretvara školsku godinu

školarci Možda te zanima... SOS vodič za roditelje školaraca Školarci

Kao da moram dobiti izbore... za najučenika, najuzorniju djevojčicu, naj primjerak djeteta ove školske sezone..., mislila je Ema u sebi. 
"Dobro, dobro... samo se šalim. Iiiisuuuse...", njezine su oči ispod smeđih kovrči, što su joj padale preko čela, napravile nekoliko kolutova. 
"Ema!", ovaj je izraz negodovanja dodatno zasvirao po ionako napetim žicama maminog strpljenja. "Vrti knjigu, a ne oči! Ocijene moraju skočiti kao na odskočnoj dasci, inače ništa od onog laptopa koji hoćeš. Jasno?!"
"Da, generale!", kaže nevoljko uz mlitavi salut.  

Najveće greške na početku školske godine

Nastojanja da se djeca privole da novu, svježu, tek raspakiranu školsku godinu ''odrade'' kvalitetno ponekad izgledaju i ovako. Prozivanje, strašenje, uvjetovanje, naređivanje... ponekad su sastavni dijelovi ''motivacijskog'' govora roditelja. Ako navedena obilježja nisu prisutna u ovako čistom obliku i u ekstremnoj mjeri, onda ih često nalazimo u tragovima koje utiskuje način na koji ''dogovaramo'' i planiramo ponašanje tijekom nove školske godine s ciljem da bude što uspješnija.

Možda te zanima... 4 najgore stvari koje možeš raditi za svog školarca Školarci

Prva greška koju čini roditelj dok s djetetom ''dogovara'' svjež početak svježe školske godine je ta što roditelj propisuje ŠTO treba postići i KAKO to postići (ili uopće ne govori kako). Propovijedi (a u ušima djece to su propovijedi jedne jako duge mise) o ocjenama, o redovitom pisanju zadaća, o kontinuiranom učenju, izbjegavanju kampanjskog učenja, o nužnosti koncentracije, o tome kako je važno pitati sve što se ne razumije, itd.. nemaju snagu mobiliziranja motivacije i održavanja ustrajnosti u onome što se pretvara u odrađivanje osvajačkog pohoda na ocjene, umjesto življenja procesa izgrađivanja znanja i razvoja vještina.

Dijete se ne možemo poistovjetiti s planom predloženim, razmotrenim i propisanim od strane roditelja, koji je njemu samo prezentiran te se očekuje da on kao vojnik odradi svoje dužnosti. Da bi odluke vezane uz uspješnije učenje i bolje ocjene imale učinka i da bi doprle do srži djetetove volje, ono mora taj plan doživjeti kao nešto svoje, kao nešto što ono uistinu želi kako bi ispunilo vlastite ciljeve. Kako to postići?

društvena igra | Author: Maja Jerčić Foto: Maja Jerčić

KORAK 1: Predložiti i dogovoriti s djetetom zajedničko osmišljavanje strategije za uspješnu školsku godinu

Na priloženoj se slici vidi mini verzija ''strategije-društvene igre'' koju roditelj i dijete sigurno mogu učiniti mnogo kreativnijom i estetski dorađenijom rabeći flomastere, kolaž papir, bojice, pastele, šljokice, slike, osobne fotografije, karton, itd... 
Strategiju napravite u obliku društvene igre kako biste je konkretizirali; na taj će način djetetu biti manje apstraktna i bliža njegovom odnosu prema stvarnosti koji još uvijek uključuje igru. Dijete će uživati u izradi, a kreativni potencijali koje unese u izrađivanje društvene igre možda ga potaknu da ih koristi i prilikom učenja. 

škola dječak Možda te zanima... 12 stvari koje djetetu trebate reći o školi Školarci

Dijete mora sudjelovati u donošenju plana kako bi osjećalo da je to njegov izbor, da su to njegovi ciljevi, ono što ono želi postići i njegove odluke. Kako bi sve poprimilo atmosferu nekog zanimljivog i pomalo pustolovnog projekta, strategiji možete dati i neki naziv (koji zajednički birate ovisno o interesima djeteta), npr: Liga prvaka na školskom terenu, Lov na morsko blago, Eko uzgoj dobrih ocjena... Ovakva tematizacija strategije učinit će plan osobnijim, pa će ga i dijete tako doživjeti. Pismenu verziju strategije možete dekorirati sportskim/ morskim/ prirodnim motivima što će izradi dodati dimenziju igre, dijete će uživati, razvijat će kreativnost, a osjećat će da radi nešto korisno za sebe te da, što je najvažnije, sudjeluju u odlukama vezanim za vlastitu budućnost. Željene ocjene se također mogu obući u ruho teme, tako ih mogu predstavljati pobjednički pehar, škrinja s blagom ili plodovima bogat vrt. 

KORAK 2: Postaviti ciljeve

Ciljeve zajednički postavljaju roditelj i dijete, a trebaju odražavati poželjne ishode u znanjima, vještinama, stavovima i navikama, a mogu se odnositi i na ocjene, ali primarno je da dijete kao konačne rezultate svoje strategije percipira dugotrajnije i kvalitetnije ishode koji predstavljaju napredak u kompetencijama i osobinama ličnosti

 | Author: Thinkstock Foto: Thinkstock

Primjeri ciljeva

  • Biti disciplinirana i marljiva
  • Ne odustajati pri susretu s problemom ili teškoćom. Biti uporna!
  • Puno toga naučiti. Svaki dan želim naučiti nešto novo.
  • Biti zadovoljna i sretna jer širim svoje znanje.
  • Bolje se izražavati.
  • Biti samostalnija u učenju. 
  • Imati ocjene s kojima sam zadovoljna. 
Možda te zanima... Četiri greške kojima ubijamo dječju kreativnost Školarci

Ciljevi zapravo oblikuju pozitivnu sliku djeteta prema kojoj se ono ravna, s kojom se komparira i prema kojoj se nastoji kretati. Ta slika služi kao orijentir njegova ponašanja i kriterij njegova samovrednovanja. Nakon što se strategija izradi, bilo bi poželjno da svaka dva tjedna (ili svaki tjedan u početku), roditelj i dijete razgovaraju o tome da li ponašanje i aktivnosti djeteta odgovaraju postavljenim ciljevima. Taj razgovor dijete neće shvatiti kao prodiku jer je sudjelovalo u postavljanju ciljeva. Više ne polaže račune za nešto što ''mora napraviti'' po nalogu roditelja, već razgovara o nečemu, tj. nekome tko želi biti i vrednuje koliko se uspješno kreće prema ciljevima koje je samo odredilo. Svi žele biti vrijedni, zadovoljni i uspješni, stoga je takva formulacija ciljeva bolja od brojčanog određivanja ishoda (petica iz hrvatskoga, četvorka iz matematike....). 

KORAK 3: Odrediti polja opasnosti, polja zakonodavstva i polja energije

POLJA OPASNOSTI: Ovdje navodite sve oblike ponašanja koji su potencijalno opasni za ostvarenje ciljeva. Prvo neka dijete razmisli o tome što bi ga sve u vlastitom ponašanju moglo sabotirati i omesti u njegovom planu. Sve opasnosti upišite u polja koja će označavati ''Polje opasnosti'' i biti npr. crvene boje ili u obliku trokuta ili čudovišta otvorenih usta, gusarske glave i sl. Na neka polja opasnosti možete upisati i uputstvo za društvenu igru, npr: vrati se tri polja unatrag, vrati se na startnu poziciju, itd... 

djeca, škola Možda te zanima... Dobre strane lošeg školskog sustava Školarci

Primjeri polja opasnosti

  • Neredovito pisanje zadaća
  • Kampanjsko učenje u zadnji tren
  • Nedostatak vjere u sebe
  • Učiti samo s roditeljima, a ne i samostalno
  • Odgađanje učenja i zadaća za sutra
  • Nebilježenje na satu
  • Odustajanje kod težih dijelova gradiva
  • Pronalaženje izlika za nepisanje zadaća i loše ocjene

POLJA ENERGIJE: Ovdje dijete i roditelj navode sve oblike ponašanja i navika koji doprinose ostvarivanju ciljeva. Bilo bi dobro da sva polja energije imaju isti oblik, npr. oblik zvijezde, energetske pločice, konzerve špinata, oblaka.... Na neka polja možete upisati i uputstvo za društvenu igru: preskoči dva polja, bacaj kockice još jedanput, itd... 

 | Author: Thinkstock Foto: Thinkstock

Primjeri polja energije

  • Zapisivanje svih datuma pismenih ispita i usmenih ispitivanja
  • Zapisivanje ''što je za zadaću''
  • Ustrajnost u rješavanju težih zadataka i učenju težeg gradiva
  • Redovito učenje
  • Redovito pisanje zadaća
  • Provjeriti značenje novih riječi 
  • Podsjetiti se da je znanje bogatstvo
  • Vježbati koncentraciju prilikom učenja 
  • Paziti na satu

POLJA ZAKONODAVSTVA: Ovdje dijete i roditelj popisuju vlastita pravila, tj. zakone učenja. Bilo bi dobro da i ova grupa polja bude označena na poseban način nekom bojom ili oblikom, ili se zakoni pak mogu ispisati na kartončićima koji će se onda zalijepiti na tablu i tako se reljefno distingvirati. 

škola, učenici, djeca Možda te zanima... 4 greške zbog kojih je djetetu škola 'tako teška' (a ne mora biti) Školarci

Primjeri polja zakonodavstva

  • Za svoje učenje i rezultate odgovorna sam ja
  • Svaki ću dan napisati zadaće i naučiti po jednu novu lekciju
  • Lektiru ću posuđivati i čitati na vrijeme
  • Zapisivat ću kada je koji test/ usmeno ispitivanje
  • Dat ću sve od sebe da što bolje razumijem gradivo, ako negdje zapnem, pitat ću nastavnike ili roditelje

Društvenu igru, naravno, možete igrati pomoću figurica i kockica, te će se na taj način dijete podsjećati svojih odluka. 
Ti bacaš! 

Autor kolumne

Maja Jerčić

U počecima rada, kada sam tek započinjala s provođenjem svojih autorskih edukacija i pisanjem stručnih sadržaja, najteže mi je bilo napisati upravo ovaj dio ''o autoru'', zato što sam imala malo toga za napisati. Tko sam, što sam i što sam do sada radila bio je kratak popis rastegnutih stavki. Sada sam u istome problemu, jednako mi je teško napisati dio ''o autoru'', ali iz drugog razloga. Popis je sada predugačak, a konciznost mi nikada nije bila jača strana. Završila sam pedagogiju na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Radim u jednoj ustanovi koja se primarno bavi obrazovanjem odraslih. No, već se skoro desetak godina kao neovisna autorica i predavačica aktivno bavim temama učenja i poučavanja, čitanja i čitalačkih navika te razvoja kreativnosti i kritičkog mišljenja. Tako su nastali programi Učimo učiti za djecu i mlade (za nekoliko dobnih skupina), Učimo učiti za stručnjake (za djelatniku u obrazovanju), Učimo učiti za roditelje koji se organiziraju u suradnji s vanjskim zainteresiranim partnerima ili kroz projekte. Uživam u pisanju i do sada sam napisala brojne stručne članke, dvije knjige: ''Učimo učiti - ŠTO je kvalitetno znanje i KAKO ga stjecati'' (Element) te ''Učiti se može naučiti'' (Alfa). S godinama je i tema medijske pismenosti postala nešto čime se bavim. Tako uživam u pisanju članaka na tu temu te održavanju edukacija, od kojih je zadnja bila održana u okviru projekta POU-a Samobor za nastavnike srednjih škola. U međuvremenu - u periodu od rastezanja referenci u autorskim karticama do njihovog povećeg opsega, postala sam i mama. Ta je nova uloga aktivirala i mobilizirala jednu drugu stručnu dimenziju mene (no sada i osobno motiviranu) pa su tema roditeljstva i osmišljavanja aktivnosti poticanja ranog dječjeg razvoja, postale sastavni dio mog profesionalnog repertoara. Do prije nekoliko sam godina odgojnim problemima pristupala isključivo teorijski, a kako se sada imam priliku s njima nositi i u praksi, kao izvrsna metoda njihova rješavanja pokazale su se priče. Tako sam za Salveo osmislila i napisala slikovnicu Slonica Nisita gasi požar koja pomaže mališanima u ispuhivanju nosu pomoću aspiratora za nos. Priča je definitivno prirodni jezik djece, stoga s aktivnostima osmišljavanja priča za rješavanje odgojnih tegoba - nastavljam i dalje.

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.