Zabrinuta mama pita se zašto se ponašanje njezine kćeri promijenilo nakon što je krenula u prvi razred. Pročitajte što o tome misli defektologinja Ana Rajić
Moja najstarija kćerka krenula je u prvi razred. U početku je sve bilo u redu, ali sad je nemoguća u kući i u školi. Učiteljica kaže da je pametna i bistra te da brzo uči. Problem je ponašanje, odgovara učiteljima, ponaša se bahato i bezobrazno, svojeglava je i radi po svom. Pokušali smo razgovorom, ali ne ide.
Na vaše pitanje teško mi je odgovoriti bez dodatnih informacija o psihosocijalnom razvoju vaše kćeri, odnosno o njezinom odrastanju, osobinama ličnostima, obrascima ponašanja kod kuće i u vrtiću, ako ga je pohađala; obiteljskim prilikama i slično, a optimalno bi bilo obaviti i razgovor s vašom djevojčicom, no generalno tu može biti riječ o jednoj od sljedeće tri mogućnosti:
Autonomno dijete
Ako je vaša kćer dijete, koje se voli raspravljati do krajnjih granica; pravila shvaća samo kao smjernice, jako je kreativna pri ostvarivanju svojih ciljeva, ne povodi se lako za drugima i ne prihvaća da je nešto nemoguće ili se ne smije, a bez adekvatnog objašnjenja, odbija bezuvjetno slušati i uvijek pregovara, nije ju strah nepoznatog, na neke male zahtjeve reagira vrlo burno te se, u konačnici ponaša i radi onako kako ona misli da je ispravno, onda je vaša djevojčica autonomno dijete ili dijete jake volje.
Ako prepoznajete svoju kćer u gore navedenom opisu, naoružajte se strpljenjem. Činjenica je da okolina autonomnu djecu često karakterizira kao tvrdoglavu i neposlušnu i pokušava ih "dovesti u red/slomiti", no autonomnoj djeci, sama pozicija autoriteta i moći ne znači puno, njima treba prići autentično bez manipulacija, treba uvažavati njihov temperament, ali i voditi brigu o svojim reakcijama. To su djeca koja svaku situaciju istražuju i preispituju, eksperimentiraju, uče metodom pokušaja i pogreške, dakle koja moraju učiti na vlastitoj koži, moraju osjetiti posljedice svog ponašanja i donesenih izbora. Logične posljedice njihovih odluka i ponašanja su efikasan način odgoja, pa tako primjerice ako je vaša kćer odlučila da će voziti role bez štitnika, onda ćete vi donijeti kao logičnu posljedicu njezina odabira, odluku da se uopće neće voziti. Ključ uspješnog života s autonomnim djetetom jest naučiti odnositi se prema njemu/njoj bez nametanja, motiviranja, objašnjavanja ili manipuliranja, uvijek iskreno i autentično.
Adaptacijske poteškoća na školu djeteta
Polazak u školu jedan je od najvažnijih trenutaka u životu svakog djeteta i pred njega/nju postavlja zahtjevne zadatke, ono u školi dobiva prve velike životne obveze, upoznaje nove ljude, svoje vršnjake i učitelje, stječe nove spoznaje o svijetu i o sebi samome. No djetetu se često nije lako prilagoditi novoj sredini, a to se može pokazati u promjenama ponašanja, pa tako djeca mogu biti upadljivo nemirna, u otporu, povučena, zaboravna, uplašena, mogu se javiti poremećaji apetita i /ili sna, izbjegavanje škole i slično.
Ako se jave ove adaptacijske poteškoće, od velike važnosti jest naša reakcija, koja treba ići u pravcu razumijevanja i strpljenja, a ne kritiziranja. Dakle, ako u ovom opisu prepoznajte ponašanje vaše djevojčice, onda svakako razgovarajte s njom o školi, probajte saslušati njezina razmišljanja i osjećaje, pokušajte razumjeti kako se osjeća i u kojim situacijama se počinje neprimjereno ponašati. Pošaljite joj jasnu poruku da ste sigurni da će se snaći u školi, da vjerujete u nju, ali da će te joj, ako to bude potrebno, pomoći u rješavanju eventualnih poteškoća.
Zlostavljanje
Zlostavljanje predstavlja ponašanje prema djetetu koje je izvan pravila ponašanja i uključuje značajnu opasnost od nanošenja tjelesnog ili emocionalnog oštećenja. Općenito se razlikuju četiri oblika zlostavljanja: tjelesno zlostavljanje, spolno zlostavljanje, emocionalno zlostavljanje (psihološko zlostavljanje) i zanemarivanje, no u posljednje vrijeme često se spominje i vršnjačko zlostavljanje. Ako je vaša kćer bila žrtva nekog od oblika zlostavljanja, kao jedan od simptoma mogu se javiti problemi u ponašanju ili s kontrolom ponašanja – agresija, delinkvencija, poremećaj spavanja i/ili hranjenja, naglo povlačenje od okoline, autoagresivno ponašanje.
No na kraju još jednom napominjem, ovo su tek smjernice, a da bi vam se mogli dati točniji odgovori na vaša pitanja potrebne su dodatne, detaljnije i opširnije informacije.
