Ponašanje djeteta se formira roditeljskim stavovima, a ne činjenicom je li odrastalo samo ili okruženo braćom i sestrama.
Djeca koja odrastaju bez braće i sestara nikad ne nauče dijeliti, nemaju razvijen osjećaj empatije, razmaženi su i uvijek grabe sve samo za sebe... Ovo su samo neki od stereotipa koji neopravdano prate djecu koja odrastaju u obitelji u kojoj nema mlađe ili starije djece.
Novo istraživanje sa Sveučilišta Shaanxi Normal u Xi'anu u Kini pokazalo je da ako je netko jedino dijete, odnosno nema braće i sestara, ne znači da je sebičnije.Tijekom istraživanja od sudionika se tražilo da rade zadatke vezane uz altruizam. Kao rezultat, istraživači su otkrili da nema razlike u tome koliko su altruistični ljudi ovisili o tome imaju li braću i sestre. Istraživači su rekli da postoje određeni negativni stereotipi o djeci koja su jedinci, koji nisu nužno istiniti, a često se temelje na ideji da su takva djeca više egocentrična zbog veće roditeljske pažnje.
Ovo istraživanje je pokazalo da su stereotipi neutemeljeni, jer jedinci nisu bili više sebični od onih s braćom i sestrama. U radu koji je objavljen u časopisu 'Social Psychological and Personality Journal' ističe se kako je prevladavanje ovih stereotipa od neposrednog interesa. Djeci, koja nemaju braću ili sestre, može biti teško suočiti se s ovim stereotipima koji sugeriraju da su oni s braćom i sestrama odgojeni bolje. Međutim, ova studija, a nadamo se i buduće, bit će odličan dokaz da nema razlike.
Pozitivni faktori
Biti jedinac nosi i mnoge pozitivne stvari. Istraživanje provedeno 2010. godine u Velikoj Britaniji pokazalo je da su mnoga djeca, žrtve maltretiranja starije braće i sestara, bila duboko nesretna, za razliku od jedinaca koji su pošteđeni takvih iskustava tijekom odrastanja.
Čak trećina djece tvrdi da ih starija braća i sestre ponekad udaraju, uzimaju stvari te govore ružne riječi. Jedan od razloga zašto su jedinci samouvjereni jest to što nisu prisiljeni boriti se s braćom. Znanstvenici tvrde da borba za roditeljsku pozornost te nužnost dijeljenja slatkiša i igračaka može biti razlog zašto su jedinci sretniji od djece s braćom i sestrama.
Također, obitelj se ne može birati, a neka se djeca baš nikako ne slažu. Nesuglasice i svađe, pokazala su istraživanja, vrlo stresno djeluju i na roditelje, pa oni često odustaju od pokušaja da poboljšaju situaciju, ostavljajući djeci da to sama riješe.
