Ivana Grabar, prof. pedagogije, odgovara majci zašto se njena djevojčica, koja inače nikada ne plače i nema problema sa socijalizacijom, odjednom ne želi odvojiti od nje
Majka sam šestogodišnje djevojčice i treba mi savjet. Ide u vrtić tj. polazi predškolu i vesela je, zaigrana i društvena, ali imamo jedan problem. Bila je na proslavi rođendana kod svoje prijateljice i kad smo došli, plačući je rekla da ne želi ostati sama. Nakon što sam ja odlučila ostati, još uvijek se nije htjela ići igrati s djecom. Bili smo i na drugom rođendanu i opet ista priča. Jako sam uplašena da s njom nešto nije u redu. Inače nikad ne plače, no moram napomenuti da je bila sa mnom doma pet godina jer sam nezaposlena. Malo vremena provodi kod baka. Ne znam što da napravim jer na jesen kreće u školu i bojim se da će i tamo plakati.
Pišete da je vaša curica vesela, zaigrana i društvena te iako je često sa vama jer ste nezaposleni - polazi predškolu u kojoj se čini da je sve u redu sa njenom socijalizacijom. Navodite da imate jedan problem, a to je ostanak na za sada dva rođendana. To kod vas pokreće strah da će se možda vaša djevojčica, koja inače nikada ne plače, možda tako ponašati i kad postane školarka. Iz ovoga mi se čini da je vaš strah preuranjen i da je djevojčica do sada pokazala solidnu razinu sposobnosti funkcioniranja bez vas.
Zašto se sada pojavljuje teškoća sa separacijom?
Moguće je da je bilo nekih, za dijete težih emocionalnih iskustava te se vratila regresijom u neke ranije faze. Moguće je da je pratila neke neadekvatne sadržaje na televiziji pa je strah učinio svoje. Moguće je da je dijete čulo neki razgovor koji nije bilo uputno da sluša (nekada stariji znaju pričati o 'crnoj kronici', lošim iskustvima nesvjesni da ih djeca slušaju) pa je dijete to slušajući razvilo strah. Djeca nekad tako reagiraju uslijed gubitka bliske ili drage osobe, uslijed rastave roditelja. Ako roditelji nekad možda obećaju djetetu da će doći, a ne dođu na vrijeme kako su rekli, te ako ste to ponovi više puta, kod djeteta se razvije strah da će se to opet ponoviti. Ako se roditelju nekad nešto loše dogodilo nakon što je ostavilo dijete na čuvanju, dijete to može povezati da će opet slično dogoditi.
Činjenica je da se dječje reakcije ne događaju slučajno, iz čistog mira. Nešto ih je izazvalo. Pokušala sam vam otvoriti vidik kako biste eventualno sagledali zbog kojih se situacija dijete moglo tako ponašati. Zanimljivo je kako roditelji često misle kako će proces odvajanja djeteta od njih ubrzati ako češće i više ostavljaju dijete nekome na brigu. To nije točno. Djetetu koje se ovako počelo ponašati je potrebno vrijeme s vama, zajednička druženja i razgovori (kad vidite da je dijete otvoreno i sigurnoj sredini koju voli i osjeća se opušteno) o tome što ju muči. Ako od nje saznate pravi uzrok takvom ponašanju, znat ćete i kako dalje. Kroz sve to doći će do ponovnog stjecanje osjećaja sigurnosti.
Uglavnom, dijete koje raste u sigurnoj obitelji, okruženo sa dovoljno potpore, pohvala i dovoljno druženja s vršnjacima u sigurnoj atmosferi, lako će se prilagoditi na školske obaveze.
