Prvo treba pokušati otkriti razlog zbog kojeg dijete ne želi ići u školu. Pokušajte ih razumjeti, ne prijetite im i ne dižite previsoko ljestvicu očekivanja
Polazak u školu velika je životna prekretnica kako djeci, tako i roditeljima. Djeca se najčešće vesele polasku u prvi razred, no ima i onih kojima se nova situacija čini prilično zastrašujućom. Strah od polaska u školu djetetu može biti samo faza, potaknuta strahom od nepoznate, nove situacije. S druge strane, strah od škole se može javiti i kod djece u višim razredima. Razlikujemo strah od škole kao normalnu reakciju na promjenu, npr. kod prvašića ili kod promjene škole i strah od škole kod već prilagođene, starije djece.
"U prvom slučaju strah je privremen te najčešće prolazi sam od sebe nakon što se dijete prilagodi. Mnogo je veći problem strah koji se javlja kad je dijete u školi već dobro prilagođeno. Postoje specifični strahovi vezani uz pojedinog profesora, predmet, način odgovaranja, ali i intenzivni strahovi generalizirani na cijelu školu i takav strah naziva se školskom fobijom. Ona se najčešće javlja
Ono što je najvažnije, nastavlja Medić, jest da roditelji prvo pokušaju doznati postoji li neki problem zbog kojeg dijete ne želi ići u školu. Otkriju li roditelji konkretan problem, trebaju ga rješavati zajedno s djetetom. Važno je, ističe Medić, da roditelji djetetu ne naređuju da “mora” ići u školu nego da pokušaju razumjeti strah i objasniti mu zašto je odlazak u školu važan. Neka djeca osjećaju strah i nelagodu zbog pritiska izvan škole, primjerice zbog previsokih roditeljskih očekivanja.
Najčešći strahovi djece od 1. do 4. razreda
"Roditelji svojim postupcima mogu djetetov polazak u školu učiniti manje stresnim. U razgovoru s djetetom nužno je razvijati pozitivan, ali i realan stav o školi, važno je da dijete upozna put do škole i da ga se potiče na razvoj samostalnosti kroz manje obveze kod kuće (npr. pospremanje svoje sobe). Prije kraja školskih praznika poželjno je da se djeca pripreme na početak školske godine; da pripreme radni prostor, naprave mjesta za nove knjige i školski pribor, ali i da uspostave ritam spavanja koji odgovara radnom tjednu, odnosno da odlaze ranije na počinak", objašnjava Medić i dodaje da nije na odmet ni da se podsjete gradiva od prethodne godine, kako bi prilagodba na učenje koje slijede bilo lakše.
SOS vodič za roditelje školaraca
Ako strah traje predugo ili je preintenzivan potrebno je potražiti stručnu pomoć. Riječje o izuzetno nelagodnom problemu, objašnjava Medić, za čije rješavanje je potrebna kvalitetna suradnja roditelja sa školskom stručnom službom, ali i djetetovim učiteljem ili razrednikom.
Pomozite im da se nose s obvezama
- Pritisak: prvašićima ne govorite da će biti najbolji i imati sve petice. Bit će pod stresom želeći ispuniti očekivanja
- Samostalnost: popustite svoj prezaštitnički stisak barem zadnju godinu vrtića. Dajte im slobode i samostalnosti
- Podrška: saslušajte ih i uvažite njihove strahove, čak i ako vam se ne čine opravdanima. Cijenite iskazano povjerenje
- Hvalite ih: pohvale djetetu razvijaju osjećaj sigurnosti i samopouzdanja. Potičite aktivnosti u kojima su dobri
- Pomoć stručnjaka: ne opravdavajte izostanke bez razloga, ne ucjenjujte i ne prijetite. Potražite pomoć ako je potrebno
