Danielle Ricci je majka dviju djevojčica i treća je na putu. Za Scarymommy je napisala priču o stereotipima s kojima se susreće njezin suprug kao otac 'samo'djevojčica.
"Jadan tvoj muž".
"Hoćeš li i dalje pokušavati dobiti sina??"
"Opet curica?! Sretno, čovječe!"
Istina. Očekujemo našu treću curicu, a ovo su samo neka od pitanja koji nam stižu - uglavnom na račun supruga. Razumijem. Znam da su ovi komentari zamišljeni kao šale i lagani sarkazam, ali stvarnost je da je to reakcija koju dobivamo gotovo od svih s kojima smo pričali. Mom mužu je to smiješno, ali voljela bih to ispraviti.
Tate djevojčica: Muškarci koji imaju kćeri žive dulje?
Moj jadni muž? Isprobaj mog super sretnog muža.
Tko ne bi htio biti okružen toliko snažnim, lijepim ženama?! Budimo ozbiljni, puno je prednosti biti tata djevojčica.
Moj suprug odrastao je kao najstariji u obitelji s pet dječaka i jednom djevojčicom. Biti dio ženskog domaćinstva, možda je za njega nepoznat teritorij, ali on se snalazi kao pravi profesionalac. On će prvi za sebe reći da nije osjetljiv tip, a ako je to istina, tada je to, što je tata djevojčica, učinilo ga boljim mužem i osobom. Otkrila sam da je razumljiviji, strpljiviji i empatičniji. Ne kažem da te vještine ne bi dolazile da smo imali dječaka, ali djevojčice su ga natjerale da razmišlja iz perspektive na koju nije naviknuo.
Hoćemo li imati još djece? Možda. Je li to zato što želimo dječaka? Apsolutno ne! Dvije me stvari jako iritiraju zbog toga.
Prvo, ljudi koji nas komentiraju vjerojatno ne znaju našu situaciju kada je u pitanju trudnoća. Što ako imamo problema sa začećem? Što ako nismo u mogućnosti imati više djece ili ako je to protiv medicinskih savjeta? Dosad smo bili blagoslovljeni zdravim trudnoćama i bebama, ali mnogi drugi ljudi nisu i nikad ne znaš što bi tvoj nedužni komentar nekome mogao potaknuti.
Drugo, nije da je moj suprug podvrgnut isključivo princezama i ružičastoj boji. U dnevnoj sobi održavali su klasične rock koncerte i (na moju žalost) gledali dosta hrvanja i vježbali poteze na svom ocu. Moj suprug svoj roditeljski stil nije zaključao u rodni stereotip - najviše zato što bi on vjerojatno poludio - što znači da se nadamo da ni naše djevojke to neće učiniti.
Mojem mužu nije potrebna 'sreća' da bi i dalje bio nevjerojatan otac svojim djevojčicama. Dobro roditeljstvo je vještina, a ja osobno mislim da je s prve dvije dosad dobro prošao.
Gledala sam ga kako uči lakirati nokte, naučio je tekst svake pjesme iz Beauty and the Beast i (iako on to možda ne može priznati) mislim da je prilično 'vezan' za Frozen II. Moj suprug je postao prilično dobar u razlikovanju lažnih suza od stvarnih i zna reći ne na "Tatice. molim te".
Iz dana u dan učimo i svaki odgoj je jedinstven roditeljski pristup. Da, već imamo dvije djevojčice, ali ne, njihove ličnosti nisu nimalo slične. Ono što radi s jednim djetetom možda neće raditi i s drugim.
Moj suprug je naučio kada treba zagrliti, a kada samo duboko udahnuti. Ali pogodite što? Borbe? Izljevi bijesa? Dileme s obrokom? Nisu problemi specifični za spol. To su problemi s kojima bi se bilo koji roditelj mogao suočiti s bilo kojim djetetom. Dakle, mogli bismo imati malo sreće u igranju PowerBall-a, ali kad je u pitanju roditeljstvo, fokusirat ćemo se na vještine i puno ljubavi.
Konačno, ako ste jedan od onih ljudi koji su se šalili zbog ove trudnoće, to je u redu; opraštamo ti. Ovo ni na koji način nije zamišljeno kao napad na tebe ili tvoju prijateljsku šalu. Znamo da smo okruženi s puno ljudi koji su toliko sretni zbog nas i podržavaju našu obitelj. I dok čekamo da naša treća djevojčica upozna ovaj svijet, samo moraš znati da će moj suprug biti dobro. U stvari, mislim da će mu biti više nego dobro. A ako "jadnik" treba predaha od čajnih zabava, možete ga povesti na pivo.
