Tata Marijan iz Zagreba napisao je predivnu i dirljivu priču o iskustvu njegove četveročlane obitelji nakon potresa, a u kojoj se može pronaći svaki roditelj koji ovih dana živi u izolaciji s djecom, a sada se nosi i s novim neočekivanim događajima
Neprospavana noć je iza mene... Moje preMila osmogodišnjakinja i Matijica petogodišnja cool-erica još spavaju. Majka Hrabrost na poslu, a ja svako malo pogledavam na sat i pomolim se da cure što duže i bezbrižnije spavaju! A i da njihov supertata / supercvilidreta još bar malo vremena dobije samo za sebe kako bih svu tugu, strah i suze na neko vrijeme što više skrio duboko u sebe...i da sam spreman za naš novi dan!
Svatko ima svoj ured u stanu, a popodne je vrijeme zajedničkih aktivnosti
Deset dana je prošlo od kada (hvala Bogu na predobrom, razumnom i nevjerojatnom poslodavcu) upravo zbog toga što smo supruga i ja sami u Zagrebu, radim od doma i budem sa svojim najmilijima. U ovom filmu „Obitelj u doba korone“ bio sam uvjeren kako smo totalno dobro podijelili uloge. Scenarij oko higijene, mjera i svega onoga što nam mjerodavni savjetuju totalno smo kao obitelj dobro usvojili i naučili. Scenografija našeg stana u zapadnom dijelu grada prilagođena je situaciji, tako da smo od naših 70-ak kvadrata stvorili jedan pomalo drugačiji svijet od uobičajenoga.
Prvo jutarnje druženje i statusni sastanak na našem balkončiću, nakon čega užurbano kreće pranje zubi, češljanje duge zapetljane kose (uz svakodnevnu molbicu čače kako možda nije potrebna pletenica i druge frizure, jer eto mame nema), oblačenje još užurbanije i odlazak na posao!
Svatko ima svoj ured! Red, rad, disciplina kao i uvijek u našem kvartetu! PreMila u 10 h spremna na nastavu na telki (na TV vezi ima video sastanak s učiteljicom Sanjuškom), dok Matija u svojoj sobi priprema teren za igru u novootvorenoj Chill zoni (taman dogovara pozivnice)! Svi živi i neživi kanali komunikacije moje sa kolegama spremni i krećemo s poslom!
Jedno pravilo koje smo dogovorili i potpisali (svako na svoj način: netko službenim potpisom, a netko otiskom poljupca) – nema ometanja niti jednog od nas, jer prava su prava, al dužnosti su dužnosti i bez iznimke!
Tata bolje lakira nokte od mame, mama i tata identično dobro kuhaju
U vrijeme pauze nalazimo se u obližnjem restoranu samo par koraka od ureda i tada kreće red smijeha, tračkanja i kuknjave... Popodnevni sati prebrzo prođu, jer je vrijeme aktivnosti. Starija je Transform-erica pa su 4 puta tjedno online treninzi, a mlađa gospođica (koja nikako se odlučiti između zanimanja veterinarke ili balerine ili kuharice) obavezno s mamom peckari, kuha, uči male gastro tajne! Vrijeme je takvo kakvo je, no to ne znači da smo stali sa istraživanjem, izlascima također!
Ludnice u kući uvijek ima, a posebice kad je izlazak i to u HNK na premijeru Labuđeg jezera! U tom našem sadašnjem svijetu, tako je dnevna soba postala pravo pravcato kazalište – od ulaznica preko rasporeda sjedenja – sve je bilo osmišljeno i pripremljeno do u detalje! Izlazak za pamćenje uz napomenu kako sam sjedio u zadnjem redu!
I tako... Prolazili su dani, naučili jedni o drugima i još puno toga dogovorili... primjerice tata bolje lakira nokte od mame, udomljavamo psa, mama i tata identično dobro kuhaju, samo što tata kao da, citiram male žene koje obavještavaju omiljenoga didu u Đakovo: „Svaki puta neki krivi sastojak dodaje, pa je često „bljutavo“, ali šta ćemo - pojedemo!“ Iako nema onog starog i pravog odlaska u školu, vrtić, posao, uvečer se zna vrijeme spavanja, jer sutradan su nove obveze! I ova subotnja večer nije bio izuzetak.
Zvukovi padanja polica, razbijanja, škripa, grozno podrhtavanje... ma svaka ova riječ nije niti blizu još očajnijeg, strašnijeg, bespomoćnog zvuka koji je odzvanjao u nama kao roditeljima!
Jutro poslije apsolutno sve je „bacilo iz kreveta“ – doslovno. Tutnjava? Grmljavina? Spavamo? Sanjamo? Zvukovi padanja polica, razbijanja, škripa, grozno podrhtavanje... ma svaka ova riječ nije niti blizu još očajnijeg, strašnijeg, bespomoćnog zvuka koji je odzvanjao u nama kao roditeljima!
Ok. Pogledali smo se i sve je krenulo bez ikakvog razgovora, vike, dogovora. Svom snagom sam prigrilo jednu, supruga drugu našu malu ženicu, sklupčali se zajedno i pričekali. Uspio sam, vidjevši taj ogroman strah u njihovim očima samo reći: “Alo! Žene! Sve će biti dobro! Ajmo mi lagano u jednu šetnju vanka, pa ćemo o svemu!“
Od kada naša mala obitelj postoji, tako se oduvijek o svemu otvoreno priča, raspravlja, dogovara i kako bi Matija rekla: „Alooo“ Nema tajni!“ I nije ih bilo! Spustili smo se na livadu ispred zgrade, poplašeni samo očajno mahnuli susjedima, prijateljima i jednostavno šutjeli. Držimo se za ruke svi, a baš mi je jedna slobodna ruka u tom trenutku bila potrebna da stisnem grlo i potom prekrijem oči.
'Što ću tu kada ne mogu niti svoju frendicu zagrliti'
U trenutku kada je Mila vidjevši svoju prijateljicu Kiaru samo tiho prošaputala: “Ajmo tata negdje biti sami...Što ću tu kada ne mogu niti svoju frendicu zagrliti“, ja sam se doslovno raspao. Uzeo u naramak moju „malu kliparu“, stisnuo i pokušao nešto reći, samo pokušao jer me prekine hrabri glas Matijin: „Alooo! Nema tajni!“...
Sjeli smo u parkirani automobil (privremeno nazvan i jednoglasno usvojen naziv „Thunder-kombi“ prema nama cool teen seriji) i bez tajni prepričali što se događa. Jednostavno, skromnim rječnikom odgonetnuli zašto: malo ne smijemo vanka, malo moramo vanka, malo je dobro prošetati, malo nije pametno šetati i mic po mic došli do plana za nedjeljno kampiranje! Šator je pripremljen u najsigurnijoj zoni „šume“, na tabletu „gori“ logorska vatra, jedemo najslasniju slaninu koju nam je dida poslao i raspravljamo, raspravljamo... Koliko žene mogu raspravljati, to je čudo jedno! A ja samo strpljivo sudjelujem i čekam.
Proći će sve, ali bespomoćni pogled i strah u očima moje Mile nikad neću zaboraviti
Znam... proći će sve i mora na kraju izaći na dobro! Ali... taj bespomoćni pogled i ogroman strah u očima moje Mile nikada neću zaboraviti. Koliko sam se bojao noći, toliko jedva dočekao da moje male žene utonu u bezbrižni san, a da se njihov supertata pošteno isplače! Iskreno i jesam.
Mislim da čujem laganini buđenje u susjednoj sobi. Moram prvi zauzeti kupaonicu i dobrano se umiti! Novi je dan i novi početak! Ponedjeljak, radni tjedan počinje. Video sastanak zakazan u 10! Nema smisla da ovakav pred klijente provirim. Ono što znam, jest da popodnevna slobodna aktivnost jest tečaj šminkanja, pa da me moje „male influencerice“ nauče trikove poput kako izgledati savršeno nakon onako ludog dana i još luđe noći.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.