'Naravno da sam kao muškarac koji ima životnog iskustva iza sebe odlučio da idem sa suprugom na porod! Nikad u životu nisam napravio veću pogrešku za svoj napuhani muški ego. Ma kakva ravnopravnost spolova! Pa žene su ZVIJERI, vjerujte mi Z V I J E R I !', dio je viralne objave tate iz Rijeke koji je opisao svoje iskustvo s rođenja prvog sina
Tata na porodu danas je sve češća pojava, a muškarci koji su prisustvovali rođenju svog djeteta zauvijek pamte to iskustvo. No iskustva su različita, ali uvijek nadahnjuje pročitati nečiju priču iz prve ruke. Tako je jedan tata iz Rijeke odlučio svoju priču napisati na Facebooku, a mi smo porazgovarali s njim.
Aleksandar Jovanović sa suprugom Enom ima dvojicu sinova, stariji Noa ima godinu i 10 mjeseci, a mlađi Neo 10 mjeseci.
"Znao sam odmah da želim biti uz suprugu u svakom koraku, tako sam i bio jedan od rijetkih budućih tata koji je bio na svakom pregledu i ultrazvuku. čak sam i uz suprugu dobivao kile hehehe", objasnio je i dodao da mu se čini da se njegova generacija ('84.) teže odlučuje na korak roditeljstva, tako da samo nekoliko njegovih prijatelja ima djecu.
"Neki su bili na porodu, a neki nisu. Nikad nitko nije kometirao zašto je ili nije bio. Svi koji su bili su izuzetno sretni jer ih je to više povezalo sa suprugom i djecom", rekao je, a njegova priča s prvog poroda, odnosno rođenja starijeg sina oduševila je njegove prijatelje na Facebooku koji su je počeli dijeliti.
Najveća greška za napuhani muški ego - biti sa suprugom na porodu
Prenosimo je u cijelosti:
Dragi ljudi,
Moram vam biti iskren, dok ovo pišem sjedim na wc-u. Da, znam, previše informacija ali, vjerujem u to da treba biti iskren sa svojim prijateljima, obitelji i najvažnije, sami sa sobom...
Želim vam ispričati kako mi se život pred malo manje od dvije godine okrenuo naglavačke. Doslovno naglavačke!
Postao sam tata!
Ja
Baš ja!
T a t a !
U trideset i trećoj godini!
Zastrašujuće!
Naravno da sam kao muškarac koji ima životnog iskustva iza sebe odlučio da idem sa suprugom na porod! Nikad u životu nisam napravio veću pogrešku za svoj napuhani muški ego. Ma kakva ravnopravnost spolova! Pa žene su ZVIJERI, vjerujte mi Z V I J E R I !
Da mi moramo roditi, ljudski rod bi odavno izumro (neš je... bez kondoma!) ili smislio neki način teleportacije beba iz trbuha. Žene majke kraljice, zbilja to jeste! Naklon do poda i hvala vam što nas trpite.
Savjet za buduće tate, OBAVEZNO bez ikakvih isprika i izmotavanja budite uz suprugu na porodu. To je najljepša i možda jedna od najstresnijih stvari koje ćete doživjeti u životu. Osjećati će te tako nemoćni, ali svaka sekunda straha vrijedi tog trenutka kada se vaša beba u suzama pojavi u rukama medicinske sestre koja kaže: dvadeset i tri su sata i trideset pet minuta, čestitam mama i tata postali ste roditelji!
Najvažnije je: Tate, ne gledajte dolje!
Onda kreće standardna procedura, daju vam tupe škare da prerežite pupkovinu popraćena uz standardne šale: što je Tata, tresu vam se ruke?, ako već do tada slučajno niste završili na podu ovdje se drastično povećava ta šansa. Zatim bebača odnose na vagu i mjere mu visinu, težinu i što već trebaju odraditi prije nego ga vrate mami na prvi podoj.
Naravno postoji jedan dio na koji mi muški zaboravimo a to je da kad se beba rodi, treba se i posteljica "poroditi". To vam je kao da stiže još jedna beba, doslovno.
NAJVAŽNIJA STVAR, TATE: ni u kojem slučaju nemojte pogledati tamo dolje ! To nije mjesto za vas vjerujte mi, držite suprugu za ruku, dajte joj vodu iz bočice, brišite joj čelo najmekšim ručnikom koji postoji na svijetu, ljubite ju mazite i tješite, ali vjerujte mi na riječ ne gledajte dolje!!!
Ja jesam i još imam noćne more. No sve to zaboravite onaj trenutak kad vaš tek rođeni bebač završi s prvim papanjem i daju vam ga u ruke. Moja supruga je imala malo kompliciraniji porod tako da je moje prvo druženje sa sinom trajalo nekih 45 min. Cijeli sam se ukočio, otpale su mi ruke i ramena od straha da ga ne ispustim ili ne stisnem prejako ili ne napravim nešto krivo, ali i mišići na licu od osmijeha koji se nikako ne skida s lica. Odjednom držite novi život u rukama, nešto tako maleno tako krhko, nešto samo vaše. Isti tren vam je jasno da vam život više nikad neće biti isti.
Kako je bila noć otpratio sam suprugu i sina u sobu te su me sestre ljubazno zamolile da se vratim ujutro. Ne sjećam se kako sam došao do auta, ali znam da nikako nisam mogao krenuti. Toliko su mi se tresle noge da sam sjedio još dvadesetak minuta u autu čekajući da se slegnu emocije i uzbuđenje. Kad sam napokon stigao u stan na dvadeset i petom katu, ja koji inače ne pijem, uzeo sam bocu Jacka sedmice i izašao na balkon s kojeg se vidi rodilište te nazdravio za sinovo zdravlje.
Bila je to posljednja noć u kojoj sam spavao više od tri sata u komadu, ali o tome više neki drugi put.
Ambicija za napredovanjem na poslu pala je u drugi plan. Želim što više vremena provoditi sa sinovima i suprugom
Ova priča je Aleksandrovo iskustvo s rođenja njegovog prvog djeteta, pa nam je otkrio i kako se osjećao kad je saznao da će postati otac.
"Kad sam saznao da mi je supruga, tadašnja djevojka trudna bio je to za mene/nas zbilja presretan dan. Bili smo na Lošinju na godišnjem odmoru i ujutro prije mora smo napravili test za trudnoću koji nam je potvrdio ono što smo već u sebi znali. Nije mi bilo važno je li dečkić ili curica, čak sam možda i više navijao za curicu, ali eto dobio sam dva predivna sina", rekao je i objasnio da se dosta toga promijenio otkad je postao tata.
"Prvenstveno to da mi je prijašnja jaka ambicija za napredovanjem na poslu pala u drugi plan. Želim što više vremena provoditi sa sinovima i suprugom", objasnio je, ali i dodao da budući da imaju dvoje djece mlađe od dvije godine, supruga i on zapravo imaju najmanje vremena za sebe.
"To pokušavamo ublažiti tako što barem svaka dva tjedna aktiviramo baka servis da bismo nas dvoje mogli otići na spoj", ispričao je.
"Supruga i ja se trudimo zadovoljiti njihove osnovne potrebe, ali i provoditi što je moguće više vremena s njima. Volimo putovati, ako ništa barem na jednodnevne izlete", kaže, ali i dodaje da vjeruje da je danas jedan od najvećih problema u vezama i općenito u odnosima to što smo postali sebični i ne pristajemo na kompromise.
"Živimo brzo, sve informacije imamo odmah i tako bi i sve drugo htjeli odmah i sad. Želimo da nas svi zabavljaju i služe, ali to jednostavno ne ide tako.
Prvo što sam primijetio kad su došla djeca je da nemaš ništa pod kontrolom, ono banalno poput urednog stana što mi je prije pružalo neku sigurnost i kontrolu je postalo potpuno nevažno. Puno je važnije da su oni sretni jer si onda i ti iskreno sretan. To da su igračke posvuda je manje važno ionako navečer sve to završi u kutiji i tih par sati dok spavamo je sve uredno. Naravno, prva stvar koju naprave ujutro je da prevrnu tu kutiju s igračkama i tako sve ispočetka. To je kompromis i to je ljubav, uostalom kako sam negdje davno pročitao: uredan stan je odraz bolesnog uma, pa se time tješim da je sad napokon sve OK sa mnom", zaključio je tata.
