Imati djecu neupitno je skupo. Od osnovnih potreba djece, preko školovanja koje je besplatno – osim što nije, pa do osiguravanja nekih potreba koje nisu osnovne, ali su ipak dio odrastanja. Da, imati djecu nije jednostavno kad su financije u pitanju.
Školovanje, odjeća, obuća, oprema, hrana – sve te osnovne stvari koštaju itekako puno kad govorimo o djeci. A gdje su tek izvanškolske aktivnosti, koje koštaju sve više, a djeca ih idu na sve više takvih. Na izvanškolske aktivnosti može se gledati kao na nešto što nije nužno, ali opet, to je nešto što djeci pruža društvenu interakciju i razvija vještine koje nadopunjuju njihovo obrazovanje.
No, što ako ne stojiš baš dobro što se novca tiče? Jedan je tata, koji se našao upravo u takvoj situciji, na Redditu postavio pitanje o tom što da napravi. Taj tata koji 'grca u dugovima' želi reći svojoj kćeri da ne može više ići na gimnastiku koja njihovu obitelj stoji oko 600 dolara mjesečno.
Tata je opisao svoju financijsku situaciju, objašnjavajući da zarađuje 87.000 dolara godišnje na „dobrom poslu“, ali još uvijek grca u dugovima. Iako nije ulazio u detalje, rekao je da ima dvije hipoteke, od kojih će jedna porasti, te da je iskoristio zajam za otplatu duga na kreditnoj kartici, a zatim je povrh toga nagomilao dodatnih 40 tisuća duga na kreditnoj kartici. Osim tog, tata je naveo da je platio 500 dolara za auto svoje supruge.
„Sljedeći najveći trošak je onaj koji me najviše ubija“, rekao je. „Izvanškolska aktivnost moje najstarije kćeri košta me 600 dolara mjesečno, plus putni troškovi tijekom sezone natjecanja. Ona uživa u tome. Ali ja si to jednostavno ne mogu priuštiti,“ nastavio je.
Tata kaže da mrzi pomisao da svojoj kćeri kaže da joj ne može priuštiti gimnastiku, ali ne vidi drugu opciju. Napomenuo je da bi ga i njegova supruga također mrzila zbog toga jer nju uopće ne zanima kako nalaze novac za račune svaki mjesec.
Komentari koje je tata dobio bili vrlo izravni i oštri, jer mu je većina ljudi rekla da mora staviti pod kontrolu svoje trošenje, umjesto da kažnjava svoju kćer. Naime, tata je još dodatno u komentarima priznao: „Trošim više nego što zarađujem.“
Jedna mu je osoba rekla brutalnu istinu: „Ne zarađuješ dovoljno novca da bi trošio kao što zarađuješ. Točka.“
Druga je osoba primijetila da bi dug na kreditnoj kartici trebao biti njegov glavni fokus, a ne aktivnosti njegove kćeri.
„Sastavite proračun koji daje prioritet otplati duga“, preporučila je jedna osoba. „Vaša žena mora biti uključena u rješenje i dati svoj glas. Zatvorite rupu i platite to svojom trenutnom razinom prihoda.“
„Ovo nije pitanje gimnastike“, napisala je komentatorica. „Imate značajne potrošačke dugove (krediti za kreditne kartice i vozila), imate skromnu plaću (zvuči kao pojedinačni prihod), a povrh toga, gimnastika je skupa.“
I drugi su se složili da gimnastika nije problem: „Aktivnost vaše kćeri nema mnogo veze s vašim financijskim problemima. Ako joj ipak kažete da to ne može... Nemojte lagati i reći da je to zato što je preskupo. Recite joj istinu - da ste potrošili novac na manje važne stvari.“
Tata je naknadno uredio svoju izvornu objavu, napomenuvši da njegov problem „seže dublje od gimnastike njegove kćeri“, ali nije podijelio kako planira riješiti taj problem. Često se problemi s novcem zapravo ne tiču samog novca. One govore o ponašanju koje imamo u vezi s novcem i o tome kako se osjećamo prema svojim financijama i svojim životima.
Dok se tata možda osjeća kao da mu je jedina opcija otkazati gimnastiku, čini se nejasno nepravednim da njegovoj kćeri bude uskraćena njezina omiljena aktivnost zbog postupaka njezinih roditelja. Jasno je da bi tata trebao preispitati kako se snalazi u svojim financijama, što, nadamo se, može učiniti na način koji ne šteti snovima njegove kćeri.
