O autizmu se ne zna puno, čak ni znanost ne zna dovoljno, pa ne čudi da ni oni koji nikako nisu u doticaju s tim ne znaju puno. No, to ne znači da možemo izgovoriti što nam padne na pamet...
Ne možemo reći da se o autizmu zna dovoljno, a kamoli sve. Znanost često nema odgovore na razna pitanja o autizmu, pa čak niti kako ili zašto nastaje, kao ni cijeli niz važnih pitanja s kojima se suočavaju obitelji osoba s autizmom – ali i same osobe s autizmom. Ne čudi stoga činjenica da oni koji nisu u doticaju s ovim neurološkim poremećajem znaju – još manje o autizmu.
Znamo, ipak, da to što netko ne zna ništa o nečem neće uvijek spriječiti tu osobu u tome da kaže nešto o tom o čemu ne zna puno. To uglavnom nije u lošoj namjeri, ali kad je u igri autizam, a ono što se govori su savjeti koje osoba ne traži ili pitanja koja nisu primjerena, onda se oni koji s autizmom imaju iskustva s pravom ljute.
Na portalu HuffPost podijelili su uz pomoć stručnjaka i roditelja autistične djece neke od najčešćih bezobzirnih ili jednostavno pogrešnih komentara koje ti roditelji često čuju, a izdvojili su i zašto mogu biti toliko štetni – i bolni.
1. „On/a ne izgleda autistično.“
Ovo je vrlo čest komentar koji slušaju roditelji autistične djece. Autizam nije vezan uz izgled, a ovakav komentar kao da 'poništava' dijagnozu. Roditelji se tada osjećaju kao da moraju dokazivati potrebe svog djeteta, što može biti bolno, jer se čini kao da im okolina ne vjeruje, odnosno kao da roditelji autizam kao izgovor za ponašanje svog djeteta ili njegove potrebe.
2. „Znam da moje dijete nema problema poput vašeg…“
Ovaj komentar koji u sebi nosi sažaljenje može učiniti da se roditelj odjeća „otuđeno“ i tužno. Upravo zbog takvih komentara roditelji autistične djece često se udalje od prijatelja i poznanika, te potraže one koji ih istinski razumiju, podržavaju i pružaju ljubav i djetetu i roditelju.
3. „Vaše dijete je visoko funkcionalno, imate sreće.“
Ovakav komentar djeluje kao da „stvari mogu biti puno gore“. Time se zapravo daje do znanja da osoba ne zna puno o autizmu. Dugo vremena koristili su se termini 'visoko funkcionalan' ili 'nisko funkcionalan'“, a oni, ustvari, često izazovu osjećaj da se o nečem zna više nego što je to činjenica. Ti termini zapravo minimiziraju borbu i fokusiraju se na izazove, umjesto razumijevanja što je potrebno za život autistične osobe u neurotipičnom svijetu.
4. „Ne možete li ga/ju jednostavno bolje disciplinirati?“
Ovaj je komentar osuđujući. "Dijete nije dovoljno disciplinirano, pa je zato 'takvo'". Mnogi ne razumiju uopće što sve može ili ne može određeno dijete s autizmom. Najbolje je ne petljati se u ono što ne razumijemo, zar ne?
5. „Jeste li isprobali ovu ili onu detoks dijetu?“
Ovaj je komentar u rangu s onima poput „Jeste li cijepili svoje dijete?“ ili „Jeste li isprobali dijetu bez glutena?“ ili „Jeste li pokušali ukloniti šećere iz prehrana vašeg djeteta“. Te komentare često čuju roditelji djece s autizmom i svi impliciraju istu stvar: da je roditelj morao nešto krivo učiniti ili da mora biti kriv. To je grubo, nepristojno i zlobno. Implicira roditeljsku krivnju, što nije dobro.
Iako je izreka stara i znaju je čak i djeca, ovdje bi dobro došla: Ispeci, pa reci!
