Ponekad, iako ne dovoljno često, rođendan djeteta čestita se i mami. Nije to neko pravilo izvučeno iz bontona, ali mame će upravo tako najčešće napraviti – jer znaju točno zašto to čine…
Sjeti se svog prvog poroda i sveg onog što uslijedilo u mjesecima nakon tog – znaš već, nespavanje, temperature, plač, grčevi, kakica i sve ostalo. Jesi li radila išta osim – sveg što se ticalo bebe, jesi li govorila o ičem osim o bebi i svem popratnom? Sve je jasno svakoj mami. I uvijek kad pomisliš na to, nekako ti bude jasno kako i odakle toliko postporođajne depresije…
E, pa ne čudi nas uopće, stoga – ili nas barem ne bi trebalo čuditi – da neke mame odluče na djetetov rođendan proslaviti i – svoj. Ili što već, kako to već zvali, ali u svakom slučaju proslaviti. Jedna je mama Jamie Silver, kolumnistica portala Scarymommy, podijelila s čitateljima kako je proslavila prvi rođendan svog sina. Priredila je proslavu sebi u kafiću.
Nije uživala u trudnoći, priznaje, nije se dobro osjećala i nije uživala u činjenici da ne može nikako znati što ju očekuje – a upravo to su joj svi govorili, s razlogom. Kad je rodila, učinilo joj se kao da je nestala ona kakva je bila prije poroda. Kao da je iz rodilišta izašla neka sasvim druga žena, potpuna suprotnost onoj odlučnoj, zahtjevnoj, sigurnoj u sebe ženi kakva je bila prije.
Naravno, nedostajao joj je njezin glamurozni, užurbani život prije djeteta.
„Kad sam došla kući iz bolnice, sve je izgledalo loše. Borila sam se s nesanicom, napadajima panike, anoreksijom. Beba je bila samo – beba. Nije to bio moj sin kojem se mogu diviti, s kojim se mogu maziti, nego beba koja je trebala cijeli niz stvari i akcija da bi preživjela,“ govori Jamie, a posebno joj nije bila pojmljiva ideja da će to morati raditi zauvijek.
Dijagnosticiran joj je poremećaj anksioznosti, a sve je to skupa došlo do tog da je počela razmišljati treba li uopće živjeti i dalje… Kad je počela raditi, a u Americi je to puno ranije nego kod nas, stvari su pomalo počele sjedati na mjesto, ali kako se bližio sinov rođendan, počeli su se javljati ponovno razni osjećaji. Tad je shvatila da je sinov rođendan zapravo i njen rođendan – ona je tad rodila.
Tada je odlučila organizirati proslavu tog rođendana u kafiću, proslavom, i to bez sina. Pozvala je sve prijatelje, dotjerala se kao što je to uvijek prije činila, pa proslavila dan kad je rodila sina uz glasnu glazbu, nazdravljanje i zabavu.
Malo je mama koje bi se ovo usudile napraviti, a ideja je zapravo vrlo logična. Mnoge će mame barem one prve rođendane čestitati ne samo djeci, nego i mamama. Pa ako djeca dobiju svoj tulum, onda bi to trebale i mame, zar ne? Djeca se ionako ne sjećaju svog prvog rođendana, a mami će on biti vrlo vjerojatno za pamćenje.
