Pitali smo psihologinju: Kako djetetu objasniti zašto muškarac nosi suknju i nije siguran je li muško ili žensko?

U svijetu glazbe, umjetnosti i umjetnilkog izražaja, pozornica Eurosonga je kroz godine postala mjesto gdje se na scenu stupaju  razni nekonvencionalni izričaji i različitosti koje su neupitno odstupanje od onog što inače na sceni gledamo. Iako smo to posljednjih godina malo zanemarili, budući da Eurosong velika većina nije uopće pratila, a ponajmanje djeca, ovogodišnja je manifestacija podigla puno prašine - što zbog velike gledanosti kod nas, što zbog pobjede - muškarca u haljini.

Možda te zanima... Mini Baby Lasagna rasturio vrtićku pozornicu! Video komentirao čak i Marko! Vrtić

Osim pobjednika, Nema, bilo je tu još nastupa koje mnogima nije bilo lako prihvatiti. Bilo je tu nastupa muškaraca u suknjama, štiklama, bilo je tu polugolih osoba, a sve je to mnoge potaknulo na razmišljanje o tradicionalnim ulogama spola i društvenim normama, dok je kod mnogih izazvalo u najmanju ruku zgražanje. Pojavilo se tu i nešto s čim se velika većina dosad nije imala prilike niti upoznati - pojam ne-binarne osobe. A nije moglo proći nezapaženo, budući da se pobjednik tako deklarira. 

Ono što je ove godine bilo dodatno drukčije jest da su Eurosong htjeli i gledali svi - jer sve su generacije poludjele za Baby Lasagnom. Naravno, zašto djetetu ne dopustiti da gleda glazbeno natjecanje u kojem nastupa netko o kom svi govore? No, mnogi su zanemarili činjenicu da će na sceni biti - svega.

Kada dijete predškolske i rane školske dobi postavi pitanje poput "Zašto dečko nosi suknju?", suočavamo se s prilikom da razgovaramo o složenim konceptima poput roda i identiteta na način koji je primjeren njihovom uzrastu i razumijevanju. Kako djeci objasniti zašto muškarci nose haljine i kako odgovoriti na još neka pitanja? Zamolili smo stoga stručnu osobu, dr.sc. Miu Roje Đapić, kliničku psihologinju i psihoterapeutkinju da nam kaže svoje stajalište o tom. 

'Vjerujem da te začudilo...'

"Djeci govorimo o važnim temama kad god za njih pokažu interes i postavljaju pitanja. Nikad se ne radi o jednom razgovoru, nego o nizu razgovora kroz godine, u kojima govorimo istinu, ali na način i u mjeri koliko su razvojno spremni razumjeti.

Ako dijete predškolske dobi s čuđenjem pita o tome zašto dečko nosi suknju, možemo reći nešto poput: "Dosad si vidio da cure nose suknje, vjerujem da te začudilo jer nikad prije nisi sreo dečka u suknji. Mogu to razumjeti. Ipak, neki dečki vole nositi suknje i nema ništa pogrešno u tome". Dijete može biti zbunjeno jer u predškolskoj dobi tek usvaja pojmove cure i dečka, može definirati cure kao one s dugom kosom i u haljinama, a dečke kao one s kratkom kosom i u hlačama. Ni u tome nema ništa pogrešno, dapače razvojno je potpuno očekivano i ne treba malu djecu opterećivati s više detalja.

Naglašavam da ovo nije zajednički stav cijele struke mentalnog zdravlja, neki se zalažu za vrlo rano poučavanje djece o temama kao što su rodna ne-binarnost. Međutim, koncepti poput roda nasuprot spolu, rodne i seksualne fluidnosti apstraktni su pojmovi. Samim time ih dijete neurorazvojno ne može razumjeti kao odrasle osobe.

Sposobnost apstraktnog mišljenja odjednom značajno naraste nakon 12. godine. Nije slučajno da baš tada djeca dobiju predmete poput kemije i fizike! Kada u toj dobi i kasnije kao adolescenti počnu postavljati pitanja na ovu temu, korisno je prvo ispitati što sami već znaju, odakle su se informirali i potaknuti kritičko promišljanje, postavljajući puno više pitanja nego nudeći gotove odgovore. 

Ako smo ranije na ovu i/ili slične teme razgovarali normalizirajući dječje emocije (npr. čuđenje), pritom sami izbjegli zgražanje ili pokazivanje nelagode jer nas je dijete nešto pitalo i poticali na uvažavanje različitosti, čak i onda kad ih ne razumijemo ili nam se nužno ne sviđaju, postavili smo odlične temelje. Iako je nekim roditeljima neugodno kada djeca postavljaju pitanja vezana za rod i seksualnost, sjetite se da je svako otvaranje takvih tema od strane vaše djece pokazatelj da radite dobar posao.

Bolje da čuje od roditelja, nego...

Mnoga djeca ni ne pričaju s roditeljima, nego se informiraju i oblikuju stavove preko interneta. Tada gotovo uvijek izostane elemenat kritičnosti te izgradnje vlastitog mišljenja i emocionalnog odgovora. Informacije su na internetu često polarizirane, snažno emotivno obojene i može se dogoditi da se dijete pretjerano impresionira ili zgraža, preuzimajući nečije tuđe poglede. Sa starijom djecom mogu i roditelji zajedno na internetu potražiti neke odgovore koje ne znaju, modelirajući pritom kako i gdje se informirati, a kakve članke i zašto izbjegavati.

Izazovno je za roditelje također i kad je ono što se javno prezentira u neskladu s njihovim osobnim vrijednostima u skladu s kojima žele odgajati djecu. Međutim, od toga ne možemo pobjeći. Dok su djeca mala, naravno da je važno pažljivo pratiti kojim su sadržajima izložena, no kasnije to postaje nemoguća misija. Nijedan roditelj ne zna što sve njegov adolescent radi online. Zato uvijek naglašavamo važnost dobrih temelja, dok su djeca mala. Nijedno pitanje ne smije biti zabranjeno, nijedna tema neprikladna. To ne znači da roditelji moraju djecu učiti stvari koje se kose s njihovim svjetonazorima, dapače. Puno puta svjedočila sam kako takve upute, stvarne ili implicirane, u roditeljima stvaraju otpor i dodatno vode razilaženjima. Ali nikad nije crno-bijelo. Istražimo sivu zonu.

Primjerice, roditelji drže da je Nemov nastup neprimjeren (čak ne samo zbog rodne ne-binarnosti).

Prva opcija je, ako je dijete malo, ne dopustiti djetetu gledanje Eurovizije.

Druga opcija je odgovoriti na pitanja djeteta na način: "Iako se meni to ne sviđa, činjenica je da danas možemo vidjeti dečke u haljinama. Iako se meni to ne sviđa, ne znači da su oni nenormalni ili manje vrijedni. I oni su ljudi koji zaslužuju poštovanje. S obzirom na to da se ovdje natječu pjesme, razgovarajmo i o tome kako ti se sviđa pjesma koju čuješ. Ova umjetnička duša puno je više od toga što oblači i kako se osjeća vezano za to je li cura ili dečko". 

Ne vrijeđaj i ne 'bacaj fore'

Važno je pred djecom izbjegavati uvredljive komentare i "fore" koje su zapravo prikriveni izrazi mržnje jer djeca uče iz toga - ne samo o rodu i spolu, nego i o tome kako je primjereno komunicirati o različitostima bilo koje vrste.

Konačno, odgovornost je roditelja paziti na to da djeca nisu prerano izložena seksualiziranim sadržajima. Jedno je vidjeti dečka u haljini, a drugo je vidjeti simulacije seksualnih odnosa, golotinju i slično. Voljela bih da se pod parolom zaštite manjina i njihove borbe za svoja prava ne provlače egzibicionisti kojih ima u svim društvenim skupinama. Paradoksalno oni znaju biti dosta glasni i upečatljivi pa nanose štetu cijeloj skupini koju većina može početi percipirati kao promiskuitetnu i javno neprimjerenog ponašanja. A u isto vrijeme pripadnici većine znaju strahovati od bilo kakve kritike ponašanja pojedinaca da ne bi ispali nekorektni prema manjinskoj skupini, homofobni ili transfobni. 

Nemojte se bojati odmaknuti dijete od pretjerano seksualiziranog sadržaja ni popričati s djetetom o tome zašto takvo ponašanje u javnosti nije primjereno, bez obzira na rod/spol/seksualnu orijentaciju ili bilo koju drugu karakteristiku osoba o kojima se radi. Dijete će naučiti o svim ovim temama kroz život i njegovat ćemo prihvaćanje, no prioritet je da nauči važnost osobnih granica i intime.

Neki roditelji strahuju da će djeca u sklopu pomodnih trendova i sama postati gay, transrodna ili ne-binarna. To se naravno ne može dogoditi. Veća je šansa da će danas djeca i mladi (otvoreno) eksperimentirati s različitim identitetima i preferencijama kroz odrastanje jer postoje informacije i puno izraženija društvena "dozvola" nego prije 20 ili 50 godina.

Ali nitko nije "postao" zaista gay ili trans zato što je gledao Eurosong. Dijete je rođeno onakvo kakvo je, a naš je zadatak da ga bezuvjetno volimo i prihvaćamo. 

Možda te zanima... Zašto je dobro da se dječaci igraju s lutkama? Vrtić