Ono čemu tako često težimo je – biti dobri roditelji. Isto tako često smatramo da to i nismo baš uvijek. No, na neke „sitne“ detalje zaboravljamo…
Nekad nam jednostavno ne ide – ima takvih dana – pa smo sigurni da nismo ni blizu ne samo savršenog roditelja, čemu i ne težimo više, nego da nismo dobri roditelji. Svakodnevne prepreke i izazovi roditeljstva lako nas uvjere u to da nismo uopće dobri roditelji. Često hodamo po tako tankoj liniji uz rub provalije i samo što ne padnemo u ponor lošeg roditeljstva.
Iako se neprestano preispitujemo i promišljamo što radimo pogrešno, što bismo mogli bolje, neprestano i zaboravljamo da nije stvar u savršenstvu, nego o nekim puno bitnijim stvarima. Mjeriti svoju „uspješnost“ kao roditelja možemo prema svojoj prisutnosti, dosljednosti, brizi…
Evo nekoliko znakova koji govore da je tvoje roditeljstvo na pravom putu, čak i ako se ne čini uvijek tako.
Dijete slobodno govori o mislima i osjećajima
Djeca se otvaraju samo kada roditelj postavi prava pitanja. Ako dijete prirodno izražava strahove, snove ili čak ono što nama djeluju kao „glupe“ priče, to je znak emocionalne sigurnosti. To pokazuje da je povjerenje izgrađeno. Da imaš s djetetom samo to, već je i to moćno.
Granice se poštuju bez straha
Dobro roditeljstvo nije reći „da" samo kako bi se izbjegle suze. Kada se granice poštuju, čak i uz negodovanje, to signalizira jasnoću i dosljednost roditelja. Djeca se osjećaju sigurnije kada razumiju strukturu, čak i ako je s vremena na vrijeme testiraju.
Smijeh se čuje čak i u teškim danima
Samo u dobrim domovima ima sretnih trenutka. Ako u vašem ima mjesta za cerekanje između kaosa, to znači da u vašem domu stres nije glavni vladar. Veselje i smijeh su možda najzdraviji pokazatelji dobro povezane obitelji.
O pogreškama se priča bez srama
Gotovo svaka pogreška može se ispraviti. Kada dijete prizna pogrešku bez straha, to odražava emocionalnu inteligenciju. To znači da se pogreške u njegovom domu ne kažnjavaju, već se istražuju. To ih uči odgovornosti, a ne samo poslušnosti.
Isprike dolaze s obje strane
Roditelji ne moraju uvijek izgledati snažno i biti u pravu. Roditelj koji može reći „oprosti" uči djecu poniznosti. To pokazuje da poštovanje u domu nije jednostrano. Djeca odražavaju to u vlastitim postupcima.
Dijete se osjeća voljeno čak i nakon discipline
Disciplina nije tu da bi uništila vezu roditelj-dijete. Ako nakon neslaganja dijete i dalje pruža ruku za zagrljajem ili osmijehom, to pokazuje da je ljubav bezuvjetna. Tako kod djeteta raste samopoštovanje.
Ima mjesta za dosadu, ne samo za stalnu aktivnost
Dobar roditelj ne mora uvijek i neupitno zabavljati djecu. Kada postoji prostor za dosadu, kreativnost često cvjeta. Mirno okruženje potiče maštu i neovisnost - dva znaka zdravog doma.
Naklonost je prirodna, ne traži se
Djeca ne pokazuju naklonost samo onda kada to od njih tražimo. Spontani zagrljaji, mala djela ljubaznosti ili šaptanje pokazuju da su emocionalno dostupni. To znači da nisu na to prisiljeni, nego osjećaju kao da mogu i žele to napraviti. To znači da su emocionalne veze jake.
Napredak se slavi svakodnevno
Nisu bitne samo velike pobjede poput nagrade ili postignuća, odnosno to nije jedini dokaz dobrog roditeljstva. Kada dijete pere zube svaku večer i bez tjeranja, kad kaže „hvala" ili pokazuje ljubaznost prema drugima, to je dokaz dobrog roditeljstva. Dokaz da rastu korak po korak.
