Ljutnja normalna emocija i da sama po sebi ne znači da je netko loš roditelj. Problem nastaje kada nas preplavi toliko da je počnemo iskaljivati na djeci.
Roditeljstvo zna biti prekrasno, ali budimo iskreni, ponekad je i strašno iscrpljujuće. Nakon dugog dana, posla, kuhanja, obaveza i milijun sitnica koje se nakupljaju, dovoljno je da dijete još jednom ne posluša ili odgovori u krivom trenutku pa da roditelji osjete kako im „kipi“.
I to nije ništa neobično.
Stručnjaci kažu da je ljutnja normalna emocija i da sama po sebi ne znači da je netko loš roditelj. Problem nastaje kada nas preplavi toliko da je počnemo iskaljivati na djeci. Upravo zato važno je naučiti prepoznati trenutke kada smo blizu granice i pokušati reagirati prije nego što „eksplodiramo“.
Ponekad je dovoljno samo stati na trenutak
Psihologinja Anne Welsh kaže da u trenucima kada osjećamo da ćemo planuti može pomoći nešto vrlo jednostavno, kratka pauza.
Nekad je dovoljno zatvoriti oči, duboko udahnuti ili se na nekoliko minuta udaljiti iz prostorije kako bismo se smirili.
„Ako trebate izaći iz prostorije ili se nakratko maknuti, učinite to“, savjetuje za Parents.
Dodaje i da je sasvim u redu djetetu otvoreno reći: „Jako sam uzrujana i treba mi minuta da se smirim.“
Takve situacije mogu biti važne i za djecu jer kroz njih uče da emocije ne treba potiskivati, ali ni iskaljivati na drugima.
Roditelji često puknu tek kada „izgore“
Stručnjaci upozoravaju da ljutnja vrlo često nema veze samo s djecom nego sa svim onim što roditelji nose kroz dan.
Nedostatak sna, mentalni umor, posao, stres, osjećaj da sve moramo sami i da nikad nema odmora s vremenom se samo nakupljaju.
Anne Welsh uspoređuje kapacitet za stres s čašom koja se postupno puni dok se jednog trenutka jednostavno ne prelije. I tada nas mogu izbaciti iz takta stvari koje inače možda ne bi bile problem.
Zato stručnjaci stalno naglašavaju koliko je važno da roditelji pronađu barem malo vremena za sebe: šetnju, razgovor s prijateljima, trening, tišinu ili bilo što što ih puni i smiruje. Jer iscrpljen roditelj puno teže ostaje smiren.
Ljutnja je često znak da granice nisu jasne
Roditeljska stručnjakinja Monica Berg kaže da se iza mnogih roditeljskih ispada zapravo krije osjećaj da se određene granice u obitelji ne poštuju.
Ako roditelji stalno gube živce zbog istih stvari, moguće je da djeci očekivanja nisu dovoljno jasno objašnjena.
„Na roditeljima je da jasno izraze svoje granice, a ne da očekuju da djeca čitaju njihove misli“, objašnjava Berg. Dodaje da se pravila i očekivanja trebaju prilagođavati kako djeca rastu, posebno u tinejdžerskim godinama kada sukobi često postaju intenzivniji.
Tijelo često prvo upozori da smo pod stresom
Prije nego što izgubimo kontrolu, naše tijelo obično već šalje signale upozorenja, samo ih često ignoriramo.
To mogu biti ubrzan rad srca, stezanje u prsima, glavobolja, razdražljivost ili osjećaj da nam je svega previše.
Stručnjaci kažu da je važno naučiti prepoznati te znakove na vrijeme jer upravo tada još možemo stati, smiriti se i reagirati drukčije.
Traženje pomoći ne znači da si loš roditelj
Anne Welsh ističe da je takozvani „mom rage“ često posljedica iscrpljenosti, preopterećenosti i osjećaja da roditelj sve mora nositi sam. A mnogima je upravo traženje pomoći najteži dio. No ponekad je dovoljno zamoliti partnera, prijatelja, baku ili djeda da uskoče kako bi roditelj mogao malo predahnuti.
Jer nitko ne može dugoročno funkcionirati bez odmora i podrške.
Djeca ne trebaju savršene roditelje
Stručnjaci naglašavaju da nije cilj nikada ne osjetiti ljutnju niti uvijek reagirati savršeno. Važno je što radimo nakon toga.
Ako roditelj vikne ili reagira preburno, važno je znati stati, ispričati se i razgovarati s djetetom.
„Povjerenje se može obnoviti iskrenim razgovorom, priznanjem pogreške i promjenom ponašanja“, kaže Monica Berg.
