Heidi H. Khzam je novinarka i mama 1,5 godišnje curice. Kao i brojni roditelji jedinaca i ona se često susreće s pitanjem: 'Kad će drugo dijete?' Njezinu priču prenosimo ti u cijelosti
"Zar ne misliš da je vrijeme za još jedno dijete? Nabolje ti je to odmah. Znaš, ne postaješ mlađa s godinama. Nemoj reći da te nisam upozorila", danas me to mama pitala na video pozivu.
Nemam vremena oprati zube, niti isprazniti mjehur jer se moja curica se probudila iz noćne more i bila sam joj zaista potrebna. Kosa mi je masna, prljava, nepočešljana - izgledam kao da me krava polizala.
"Što je mama, što si rekla? Oprosti nisam te sve čula jer je beba htjela baciti Mini u wc. Spomenula si drugo dijete? Sad? Znaš što, prekida mi veza, puca. Idem pripremiti bočicu i spremim za spavanje pa ti se javim.. možda će i veza biti bolja".
Deset minuta kasnije napokon sam sjela i suočila se s pozivom moje mame. Moj iskreni odgovor na njezino pitanje o drugom djetetu: "Mama, čujem te i koliko god volim djecu, u ovom trenutku se stvarno ne mogu nositi s još jednim. Osim ako ćeš nas posjetiti na nekoliko mjeseci ili nam naći još jedan par ruku. Jednostavno ne vidim kako bi to izvela. Kako ću kuhati i čistiti? Imati vremena za bilo što?"
Na njezinom licu se vidjelo razočaranje. "Odgajala sam vas sama vas četvero. Baka je tek kasnije došla pomoći. Uvijek se pronađe način", objašnjavala mi je.
Htjela sam vrištati. Tu nije pitanje samo kuće i djeteta s kojim se borim, tu je i vrijeme za mojeg muža i na kraju krajeva za mene. Kako je uspjela odgajati nas četvero, brinuti o kućanstvu, školi, kuhanju...? A prije svega, kako je to uspjela i još uvijek izgleda kao superzvijezda?
Moja mama žrtvovala je sve svoje vrijeme zbog djece
Moj otac je radio dvostruke smjene kako bi osigurao sve za svoju obitelj, a život moje mame se vrtio oko podizanja i odgajanja djece. Imala je samo 18 godina kada je rodila moju najstariju sestru. Još uvijek se sjećam tih dana. Volontirala je u našim školama, gledala je sve naše predstave i bodrila nas tijekom treninga. Gledajući unatrag, ne mogu shvatiti kako je to sve uspijevala. Pitam se, koliko je puta morala preskočiti svoju prvu šalicu kave ili doručak? Koliko je puta stavila sebe na zadnje mjesto?
Samo s jednim djetetom, jedem s nogu i žurim svaki dan. I kada ovo sve zbrojim, samo je po sebi razumljivo da se ne mogu zamisliti još jedno dijete.
Moja mama je žrtvovala sve svoje vrijeme zbog djece. Znam da je to moguće, ali znam da su i posljedice teške. Mi smo ono što jesmo zbog svega čega se mama odrekla i što je odlučila biti posvećena, nesebična majka.
Želim još djece, ali... Kad se naše jedino dijete konačno osamostali u hranjenju, pospremaju, odlasku na spavanje, tek ću tada početi osjećati kontrolu nad svojim svijetom. Moj muž svakodnevno žuri s posla samo da bi ukrao nekoliko trenutaka koje može podijeliti s našom curicom prije spavanja, pa čak i to se ne čini dovoljno. Još braće ili sestara u ovom trenutku stvorilo bi više pritiska i krivnje za nas oboje, a nismo sigurni da to možemo izdržati. U konačnici, želimo da ona ima braću i sestre kad dođe vrijeme za to. Možda kada krene u školu.
Za sada želim uživati u sadašnjosti, veselju i kaosu. Smijeh i suze. Jer meni je to za sada dovoljno. Imati jedno dijete, više je nego dovoljno.
