Ljutnja, tuga, strah i ljubomora normalni su dijelovi djetinjstva – uz nekoliko jednostavnih koraka možeš pomoći djeci da razviju emocionalne vještine i bolje se nose s ovim osjećajima i izazovnim trenutcima.
Djeca od najranije dobi doživljavaju snažne emocije. Iako ih ponekad doživljavamo kao nešto sasvim drugo, velike i važne emocije dijete počinje osjećati već oko prvog rođendana. Pitanje je samo kako će ih doživjeti i kako će ih izraziti. Upravo zato je važno da ih naučimo prepoznavati i izražavati svoje osjećaje – jednako kao što ih učimo pisati brojeve ili slova.
Emocije nam pomažu razumjeti što se događa u nama i oko nas. Kod male djece, koja još nemaju dovoljno iskustva, emocije su često jedina reakcija na situacije. Zato je važno naučiti ih barem osnovnim osjećajima. Četiri najvažnije i najveće emocije su ljutnja, tuga, strah i ljubomora. Evo kako ih naučiti prepoznati i kako o njima razgovarati s djetetom.
1. Ljutnja
Ljutnja nije nužno negativna emocija, kako ju često percipiramo. Kao i sve druge, ona je važna i korisna. Djeca se često naljute kad stvari ne idu po njihovom – na primjer, kad im netko uzme igračku. U tom trenutku proradi tzv. „bori se ili bježi“ refleks, i dijete može reagirati tako da viče, da ima ispad ili da nekog udari.
Ljutnja može djelovati iracionalno, ali je kod male djece često normalna i prirodna reakcija na nepravdu koju osjećaju.
Što napraviti?
- Daj naziv emociji: „Čini mi se kao da si jako ljutit.“
- Pazi da ne koristiš izraze poput „Vidim da si…“, jer možda nije riječ o ljutnji nego tuzi ili strahu – važno je djetetu ostaviti prostor da samo ispravi.
- Objasni emociju: „Ponekad stvari ne idu kako želimo i to nas može naljutiti.“
- Potakni dijete da izrazi osjećaj riječima, primjerice: „Ne sviđa mi se kad mi uzmeš igračku.“
Što još možeš napraviti?
Pokaži emocije na likovima iz priča ili crtića i pitaj dijete kako misli da se lik osjeća – tako se razvija i empatija kod djeteta.
2. Tuga
Djeca se mogu osjećati tužno kad im netko nedostaje, kad se osjećaju isključeno ili kad ih nešto ili netko razočara. Problem nastaje ako ne znaju prepoznati zašto su tužni. Upravo tada se tuga može pretvoriti u ljutnju i dovesti do ispada.
Što napraviti?
- Prepoznaj tugu: suze, povlačenje ili čak ljutnja mogu biti znak tuge.
- Daj djetetu prostora: umjesto da ga ometaš ili pokušavaš popraviti stvar, sjedni uz dijete, zagrli ga i budi tu.
- Podijeli vlastito iskustvo tuge da pokažeš da je taj osjećaj normalan i da se o njemu može pričati.
Što još možeš napraviti?
Napravi grafički prikaz osjećaja s emotikonima na kojem djeca mogu pokazati kako se osjećaju čak i kad nemaju prave riječi.
3. Strah
Strah često proizlazi iz nesigurnosti ili anksioznosti. Iako su neki strahovi razvojno očekivani (strah od mraka, strah od odvajanja od roditelja), mogu se javiti i drugi strahovi koji mogu doći iz medija ili stvarnog života.
Što napraviti?
- Potvrdi emociju: „Zvuči kao da te to stvarno prestrašilo.“
- Budi iskrena: ako ne znaš odgovor na neko njihovo pitanje, reci da ćete ga zajedno potražiti.
- Pomogni im da se izraze kroz priče ili knjige o strahovima.
4. Ljubomora
Djeca mogu osjetiti ljubomoru već s nekoliko mjeseci – na primjer, kad mama zagrli drugo dijete. Kasnije dolazi materijalna ljubomora („Zašto on ima bolju igračku?“) i socijalna („Zašto nisam pozvana na rođendan?“).
Što napraviti?
- Ne umanjuj djetetovu emociju: čak i ako ti situacija djeluje trivijalno, djetetu može biti jako važna.
- Pomozi djetetu preusmjeriti fokus na ono što imaju: više vremena s roditeljima, priliku za nova prijateljstva, itd.
- Ako znaš da dolazi potencijalno „osjetljiv“ trenutak (npr. rođendan brata/sestre), pripremi dijete unaprijed.
