Manuela Veršec, domaća blogerica i mama četvero djece, donosi cijeli popis poznatog Murphyjevog zakona s kojim se može poistovjetiti svaki roditelj
1. U određenom trenutku kutija od čokolade ima jako veliku vrijednost i ni slučajno se ne smije baciti. Sutradan ta ista kutija više nije zanimljiva i samo se povlači po sobi, ali baciti se još uvijek ne smije jer to im treba.
2. Uzmem dijete jer trebamo požuriti doma, ali on baš tada počne inzistirati da sam hoda.
3.Djeca su u drugoj sobi, perem prozor, ne znaju što radim, nisam ih zvala, ali čim završim i okrenem se na prozoru su već njihovi otisci dlanova i nosa.
4. Spremni smo za van sa svom zimskom opremom, svi su zabundani u skafanderima, pronašli smo i navukli sve parove rukavica, ključ je u bravi i tada čujem: „Moram na wc, brzo…“
5. Školska torba puna je iznenađenja, toliko da se nekada lagano šokiram sadržajem koji je unutra.
6. U istom trenu kad zatvorim vrata od kupaone za sobom čujem: „Maaaaamaaaaaa…“
7. Počnem razgovarati s nekim, a djeca baš tada imaju stotinu pitanja.
8. Kada se dijete koje je zadnjih sat vremena cendralo i nije znalo „što bi sa sobom“ napokon zaigra, dolazi drugo dijete i počne ga gnjaviti, pa prvo dijete opet počne cendrati.
9. Izreka „Spava kao beba“ u našem slučaju ne vrijedi.
10. Uvijek je drugi kriv za ono što je onaj koji krivi tog drugoga sam napravio.
11. Kada se jedan razboli, za par dana su uglavnom bolesni i svi ostali – domino efekt.
12. Nakon obavljanja svega prije spavanja i pitanja: „Jesi li sada sve odradio?“ i potvrdnog klimanja glave, u idućih pola sata isto pitanje postavljam još desetak puta.
13. U žurbi smo i baš tada ne možemo naći tu špangicu za kosu.
14. Kada uzmem fotić, u tih par sekundi koliko treba da se isti upali, djeca prestaju raditi ono što su radili zadnjih sat vremena i moj pokušaj slikanja ostaje samo na pokušaju.
15. Najčešće nakon što promijenim posteljinu na krevetu, ubrzo netko prolije nešto po njoj.
16. Ambalaža od nove igračke zanimljivija je od same igračke.
17. Kad se nešto izgubi, uz svo traženje u tom trenutku nemoguće je izgubljeno pronaći. Danima poslije samo „ispliva“ s mjesta na kojem nikada ne bih ni tražila.
18. Vrijeme je da idu u krevet i tada čujem onu rečenicu: „A sad smo se baš zaigrali…“
19. Vožnja u autu uvijek ima isto pitanje koje se postavlja bezgranično mnogo puta u različitim varijantama – A kada ćemo doći? A jesmo li već stigli? Meni je dosadno, koliko se još moramo voziti? Ne mogu više izdržati, koliko još minuta nam treba?
20. Nakon usisavanja ne prođe ni pet minuta i mogu usisavati opet.
21. Kada prestanem nositi svu prtljagu rezervnih stvari jer sada su već veliki i zadnjih pola godine ništa nismo morali upotrebljavati, baš tada mi trebaju rezervne hlače koje nemam.
22. Najaktivniji dio dana je vrijeme za krevet.
23. Rečenica: „To nije tvoje, to je moje…“ je jedna od najčešće izgovorenih rečenica koja izgubi sav svoj smisao u trenutku kada nešto postane potrgano, jer onda nije više ničije.
24. Kad možemo spavati duže, baš te dane se bude ranije.
25. Pola sata nakon ručka: „Ja sam gladan…“
26. U jednom trenutku su poput „najgorih neprijatelja“, a već minutu poslije su opet najbolji prijatelji koji ne mogu jedan bez drugoga.
27. Kada imamo dogovor i vrijeme je da već krenemo, dijete baš tada dugo spava i nikako da se probudi.
28. S dvije godine drže bez problema bubu, puža ili crva na ruci. Sa šest godina vrište u autu jer je mušica na prozoru izvana.
29. Uvijek me iznova fascinira kako mogu sigurno hodati u cipelama koje su 15 brojeva veće od njihovih.
30. Dan prije nego trebamo krenuti na put, netko od djece završi s temperaturom.
31. Dječje sobe su spremljene. Sutradan su sobe u istom stanju kao što su bile prije istog tog jučerašnjeg spremanja.
32. Papira, bojica i flomastera nikada nema dovoljno.
33. Najčešće na javnom mjestu dijete zapne za nešto što u tom trenutku ne može dobiti i tada krene plakanje, vikanje i negodovanje.
34. Tišina je gotovo uvijek znak da trebam provjeriti što dijete radi, jer najčešće radi nešto što ne treba i ne smije.
Preuzeto s bloga: Blogmanja
