Prije nego si imala djecu, u minuti si mogla uzeti ključeve i torbu i izaći kroz vrata Sad to traje duže... puno, puno duže. Većinom su krivci ti maleni ljudi preslatkog lica, koji jednostavno imaju drugačije potrebe od nas. Donosimo i par zabavnih razloga zašto je nešto što je prije bilo jednostavno, postalo komplicirano
Hm, i ja bih isto spakirao svoju torbu
Kad imaš malu djecu, moraš biti spremna na sve. Neke majke imaju već spakirani ruksak koji stoji pored izlaznih vrata sa svim 'neophodnim' stvarima koje im trebaju. No, ponekad potrošiš maramice i ne vratiš ih. Dijete popije vodu, a zaboravila si staviti novu bočicu. Zadnji put kad ste bili u šetnji, popiškilo se u gaće i nisi odmah stavila nove čiste unutra. Sve su to razlozi zašto ne možete samo izjuriti nego morate sve provjeriti. I kad ste napokon gotovi, dijete se sjeti da bi i ono htjelo spakirati malu torbu, isto kao i mama. Pripremite se na dodatnih 15-ak minuta prije izlaska iz stana.
Cipele, što će mi to?
Normalno je obuti cipele prije izlaska. Odraslima...djeci baš i ne. Najveće prepreka na putu do slobode su većinom cipele. I kaput. I kapa. I rukavice. Sva 'dodatna oprema' koja je potrebna, njima je suvišna. Ujutro ste ih obukli, a kad ste izašli iz kupaone oni na sebi imaju gusarski šešir, majicu kratkih rukava a vani je -10. Kad uspijete sve vratiti na mjesto, ostaju te grozne cipele... Nekad ih čak i žele sami obuti pa lijeva završi na desnoj nozi i naopako. Ali nema veze, sve je to učenje samostalnosti. Ako ništa drugo ne upali, potkupite ih. Ili još bolje, skrenite im pažnju dok ih brzinski navlačite.
Bez mede ne idem nigdje
Iako kad dođu u jaslice ili vrtić, sve najdraže igračke ostaju ispred vrata, ipak ih vole nositi sa sobom. Srećom, većinom ih možete ostaviti u njihovim ormarićima gdje ih čekaju do kraja 'radnog dana'. Kad je u pitanju samo plišana igračka, imate sreće. Ponekad požele uzeti bicikl, a idete s automobilom. Ponekad žele nositi kišobran, a nema kiše. A ponekad s njima moraju ići i medo i bicikl i kišobran išli vi u vrtoć, posjet baki i djedu, kazalište ili na izlet. Dragocjene minute prolaze...
Moram piškiti, moram kakiti
Uvjereni ste da ćete u sljedećih deset sekundi izaći kroz vrata. Sve ste uspjeli. Van kreveta su, nahranjeni, opranih zubiju, obučeni i spremni za polazak. E, pa nešto ste ipak zaboravili! 'Mama, piški mi se!', 'Tata, kaka mi se'. A joooj. Pitali ste ih pet puta dok ste se oblačili, moraju li na wc. Nemojte ih kriviti, tad kad ste ih pitali nije im bilo sila. Eto, sad je. Ništa, skidanje i obavljanje nužde slijedi. Dok se sjete kad ste još u stanu, bolja je opcija nego kad izađete.
