Što vas živcira otkada ste postale mama

Moja S nije tip koja će biti na mjestu, i onda osobe koje nisu na to navikle počnu, dođi tu sjedni se malo,a ona okreće očima, nemoj sjediti na podu prehladit ćeš se...nemoj trčati past ćeš...kaj joj nije zima, a dijete normalno obučeno, joj pa vjetar je napuhat će ju, naravno isto vrtić je kriv za sve, za ovo za ono...pa kako to dijete se diže u 6h kaj ne bi još malo spavalo, pa ne bude joj niš od 100 grama čokolade, ma ništa samo će podivljati....a još ima i Ad, pa kad to vide onda posebni savjet s čime se to treba mazati, e tu su mi najbolji, nema što nema da trebam staviti djetetu na ruke, jojjjj samo ignor! Sva sreća što je dijete dosta inteligentno i  jednostavno odbrusi.

uh... ima toga više što nam smeta...

ucimo dijete jesti za stolom, odnosno u hranilici (eventualno u kolicima kada smo u gostima), ali u principu volimo da se u miru pojede na mjestu (sjedeći) i nakon obroka je Mrva slobodna za igru!
sveky to nikako ne može shvatiti i najradije bi pustila Mrvu da juri po stanu, a ona bi ju hvatala i onako usput joj trpala hranu u usta (da ne prekidamo igru, jel).. 

kad smo kod hrane - dijelimo isti slucaj sa svima ovdje - totalni smo čudaci što naše dijete ne zna kakvog je okusa čokolada i smoki od kikirikija... i nismo normalni jer kako mi mislimo da će dijete narasti!
moja mama bi joj svakako trpala sok umjesto vode - "dajte jooj bar danas soka da zna da je nedjelja" 
a da ne velim da joj je sveky pokušala utrpat orehnjacu i makovnjacu - "gle kak je baka fino to ispekla" 

i svi imaju naviku samo vikat ne ne ne... nemoj ovo, nemoj ono... to se ne smije, to je bekano, to je pec, ne, ne, ne...
pokušavamo objasnit svima da mi ne koristimo "ne". Čuvamo ga za one situacije koje su stvarno opasne i kada cuje "ne" - da odmah prestane s radnjom jer radi nešto opasno. 

kod oblacenja imamo dvije suprotne strane - moja mama bi ju zabundala i kad je vani +20 ("jooj mrzli joj je nosek"), a sveky skida kapu kad je vani 0 + vjetar ("vruce joj je ispod kape")...

Ja sam danas baš pričala sa sestrom i o svim savjetima o dojenju koje sam dobivala :D A cijela okolica nije dojila kolko sam prvo dijete dojila. I sad razmišljamo, mi smo gederacija koja je odrasla na ad-u jer je to bilo popularno i ak je dijete plakalo, dala se flašica i to je to. Ja neznam nikog svoje gederacije ko je bio dojen više od 2 mj jer su kakti mame bile bez mlijeka il je bilo preslabo. I kak bi onda one znale nama davat savjete o dojenju kad su njima rekli da nemaju dobro mlijeko il da ga nema dosta. Tak da se ja nisam opće obazirala na to kaj govore. Ja sam pretvrdoglava :D I svima velim nek slušaju sebe, ja mogu s njima podjelit svoju priču, a one mogu il nemoraju uzet u obzir moje iskustvo.

Kako sam se fino nasmijala, jer stvarno, i kod nas je gotovo sve isto..
Kao prvo - okružena sam ženama koje sve skupa nisu dojile upola kao ja do sada, pa im ispočetka nije bilo jasno zašto ja dojim na zahtjev, jer treba se znati red, pa neće me valjda razvlačiti svakih pola sata. Ma kakvi skokovi u razvoju? To je nešto što su izmislile moderne mame. Jadno dijete, stalno je bilo žedno dok sam ga isključivo dojila, jad sad se spasio kad je krenula dohrana jer mu dajem vode, al opet, možda bi bilo bolje da dobije malo čaja i soka. Pa bezveze mu je samo voda. I te kašice što mu ja spremam, pa sve je to bljutavo, de ti malo soli ili šećera. Šta još ne jede smoki? I još nije u hodalici? A da ne pričam kad idemo van... Ajd što su komentirali najbliži da mu je vruće/hladno/uznojit će se ispod kape... Ali kad sam počela dobivati komentare od slučajnih prolaznika-poznanika jer živimo u malom mjestu... E onda mi je došlo da vrištim. Inače, hvala dragom Bogu, u ovih 7,5 mjeseci smo prošli bez ijedne viroze i nadam se da će tako biti i ubuduće. A to nije zato što je dojena beba i na taj način stječe imunitet i što ga uvijek obučem i pokrijem u skladu s vremenom, nego se rodio tako jakog imuniteta i otporan na sve. I da, dijete mi do sad nije pošteno ni zaplakalo, osim kad je imao grčeve jer ja skačem na svaki njegov mig. Eto, dio komentara koji me znaju nanervirati... Odnosno znali su, sad se samo isključim kad krenu komentari ili jednostvano odem pa-pa. 

eh, prije mjesec dana ode ja do svoje prijateljice koja ima svoje djece dojene, u biti mlađi ima 2 god i taman da prestanu s dojenjem, pričamo kako se moram vratit radit kada L napuni godinu dana, njen savjet meni da najbolje joj odmah sada kreni davati ad bar bočicu da se navikne dok kreneš radit.. tad je imala 3 mj??? ostala sam u šoku, pa koliko mama radi i dijete im još uvije ima jedan ili dva podoja u 24 sata.. takvi savjeti su mi ekstra..

Hahahaha mene su pitale mame jer im nije bilo jasno kak dajem čokolino djeci jer nemaju flašicu :D Ja reko, u životu nisu jele čokolino, grisolino i druge :D Onda se nemogu načudit :D I nije im jasno kaj ta moja djeca jedu za večeru il doručak :D Al ja nemam niš protiv da one svojoj djeci daju na flašicu jest. Ja nisam htjela još jednu stvar od koje ću morat odvikavat djete. Čisto su mi dosta pelene :D

Odlicna tema...Bas sam se nasla u nekim postovima....sto vrijeme ide to me manje nerviraju ti neki savjeti...Brojim do 10 I kao da I nisu izreceni 
Ono sto me uzasno nervira sam ja sama sebi...Samopouzdanje mi se srozalo skroz, taman kad pomislim da ne moze gore, eto ti ga na vraze...Vratilo me u proslost...Jednom sam se izvukla iz tog (ne) raspolozenja, pa se nadam da ce I opet biti samo smijeh...