Što vas živcira otkada ste postale mama

Apropos nekih promjena mene same-meni svi kažu da sam se smekšala,kad bi me s posla znali zvati na bolovanju,ja bih p* radih nekih stvari,ali ono ful...a sad kad zovu,samo kaj se ja ne ispričavam onima koji zaseru stvar hahahaha

U početku sam se svega bojala,ma bilo me je strah obući joj majicu preko glave da ju ne ozlijedim,a dojenje mi je bio bauk svjetski i onda sam samo odjednom dobila neko samopuzdanje kad sam vidjela da mi je dijete zdravo,sretno,veselo,da lijepo napreduje,to kaj moja stara trabunja je već rutina,bilo bi mi čudno da ne izjavi neki biser od kojeg lagano sijedim...drago mi je što vjerujem svom instinktu,intuiciji pa po njima radim neke stvari,a kasnije pročitam ili mi netko kaže da upravo tako treba...mislim da sve trebamo biti ponosne na sebe,nije ni nama bome lako.

Luki...mislim da ovdje jako puno pomažeš savjetima na jedan lijep,nenametljiv način i da mnogim mamama to puno znači,meni se činiš kao odlična,odlična mama...mirna,pametna,staložena,mama koja je puno prošla i to ti samo daje dodatnu vrijednost

Ja sam jucer okrsaj teski imala sa svojim tatom jer maloj nisam dala sarme da jede. Mislim sta ce bebi od 9mj sarma? Pravis mimozu od nje, nece ti nista htjeti jesti, dijete ce ti biti zeljno svega pa ce se prejedati da ti ni ne znas. Ajme toliko galame i vike. Al ja se bez beda izderem nazad. Pa valjda sam ju ja rodila, a ne oni. 
A isti oni kad smo bili mali nikome nisu dali da se mijesa u njihov odgoj i bilo je moja rijec je zakon. I to me jako zivcira. Samo sto ja neke stvari moram trpiti jer mi cuvaju malu kad odem na faks na ispite.

Ja se nadam da moja stara neće curku trpat slatišima jer je na to uvijek pi***la kad su mi baka i deda davali slatko...pogotovo prije jele...tak da se nadam da će se tog sjećat...

Mene najviše iritira što ,sad kad sam rodila, mi se javljaju mame i imaju potrebu pričati o bebama, izmjenjivati savjete, pričati o konzistenciji i boji kakice, pupku, dojenju.....
Meni se to ne da. Svoje majčinstvo dijelim sa mamom, mužem i sestrom, a sa ostalim svijetom želim funkcionirati normalno i pričati o temama o kojima sam i prije. Iako mi je moja curka postala cijeli moj svijet, ja sam i dalje osoba sa istim interesima i karakterom.

I ja bi mogla cuda ovdje napisati..od toga kak mi je dijete obuceno,zakaj po toj zimi hodas s njim po vani(to je bio jucerasnji komentar susjede),pa reko zato jer se kruh nece sam iz trgovine donesti..bilo je bar 12-13 stupnjeva..do toga zasto jos dojim,dijete mi je vec staro 8,5 mjeseci pa po mojima mora sve jesti i to je to..kakva sisa. Pa do toga zakaj mu nedas pizzu,grah,kolace i to jos s orasima..ma svasta..i jucer bas tata zapeo da mu dam pizzu..ja velim pa kaj nisi normalan..i normalno da smo se porijeckali..

Bok! Friška sam u forumu, nemojte zamerit bedasta pitanja. Vidim rubrika, što me živcira kao majku. Imam djecu od 11 i 9 godina i najviše me živcira to što se već godinama borim sa teškim osjećajima vezanim uz majčinstvo. Mislim, obožavam svoju djecu, ali mrzim biti mama. U ničemu vezanom uz to ne uživam, čak ne osjećam pozitivu, Sve me umara, teško mi je i nemam volje. Sve radim na silu i jedva čekam da klinci porastu da me sve manje trebaju. Iako, duboko u sebi želim da budemo i prijatelji. Ma totalna zbrka, unutarnji konflikti. Već se godinama borim i bojim se da će me uskoro strefit depresija, zapravo, već se ne osjećam dobro, Molim vas, ima li netko tko razumije zašto je to tako i gdje je izlaz.