Veliko istraživanje koje traje desetljećima pokušalo je odgovoriti na jedno pitanje – što djeci zaista treba da odrastu u sretne i uspješne ljude.
Postoje brojna istraživanja o roditeljstvu, ali rijetko koje traje desetljećima i prati ljude kroz cijeli život.
Jedno od takvih je i poznato Harvardovo istraživanje koje je pratilo studente više od 70 godina, ali i velika britanska studija koja je započela još 1946. godine. Tada su istraživači prikupili podatke o više od 14.000 majki i njihove djece, a kasnije su kroz godine pratili desetke tisuća djece kako bi vidjeli kako se razvijaju – u obrazovanju, zdravlju i životu općenito.
I pitanje koje su svi postavljali bilo je jednostavno: što zapravo utječe na to hoće li dijete biti sretno i uspješno? Jedan od očekivanih zaključaka bio je da djeca koja odrastaju u težim uvjetima imaju manje prilika.
Kako je objasnila autorica Helen Pearson, „neki od nas dobiju ono što Warren Buffett naziva ‘lutrijom jajnika’, a neki ne“.
Ali tu dolazi važan dio, to nije cijela priča. „Roditeljstvo je važno, možda i najvažnije“, naglašava Pearson. Drugim riječima, iako okolnosti imaju utjecaj, ono što roditelji rade svakodnevno može napraviti ogromnu razliku.
Biti dobar roditelj jednostavnije je nego što misliš!
Kada su istraživači uspoređivali djecu iz sličnih uvjeta, primijetili su da određena ponašanja roditelja imaju velik utjecaj.
I dobra vijest je – većina tih stvari ne košta ništa.
Roditelji čija djeca kasnije imaju bolje ishode najčešće:
- razgovaraju i slušaju svoju djecu
- pokazuju da imaju očekivanja i vjeru u njih
- emocionalno su dostupni i topli
- potiču učenje (slova, brojevi)
- vode djecu na izlete
- čitaju im svakodnevno
- održavaju rutinu, posebno onu prije spavanja
Sve to zvuči jednostavno, ali lako se izgubi u svakodnevici
Vjerojatno si pomislila: “Pa to je sve logično.” I jest. Ali upravo se te osnovne stvari najlakše izgube u užurbanom ritmu života.
Danas često mislimo da moramo organizirati “kvalitetno vrijeme” kroz razne aktivnosti, izlete i planove. No istraživanja pokazuju nešto drugo – djeci najviše znači ono najjednostavnije.
To su trenuci kada ih stvarno slušaš.
Ponekad je dovoljno samo 15 minuta
I sama Helen Pearson priznala je da je, uz posao, često imala vrlo malo vremena za razgovor s djecom. Zato je odlučila uvesti malu promjenu, svake večeri odvoji 15 minuta samo za njih. Razgovaraju o danu, bez žurbe i distrakcija. I upravo su takvi trenuci ono što djeca pamte.
