Mame poslije poroda

Ja nisam imala problema sa tim let downom,vise mi je bio problem onaj kontra efekt je sam imala slabo otpustanje mlijeka a mlijeka puna,a beba nece da cica..uff!ali ovaj puta cu probati i sa onim toplim oblozima kako sam negdje citala pa se nadam uspjehu!

mmama

kleaiva

Ana

E a sto se tice mazanja nakon poroda,naime mazem se godinama istim mlijekom za tijelo,pase mi i nevolim mijenjati,kada sam rodila curicu nisam primjetila da joj nesto smeta,valjda sto sam kroz cijelu trudnocu se trackala…dakle mogu nastavitit s tim i nakon ove trudnoce,zar ne?koza mi je suha i jako mi smeta ako se ne namazem nakon tusiranja!
A i jos me nesto zanima,dok sam dojila curku,mada kratko…ona kad bi uspjela povuci nesto mlijeka,ja sam bila strahovito zedna…dali je to normalno?naime,cula sam da zene budu gladne ali bas da su toliko zedne,nisam!kako bi ona vukla ja bi pila vodu kao deva..hahaha!znala sam zaboraviti jesti,uopce me nije trazilo(cudno za ovakvog gurmana poput mene,ali ipak)..nebi ni trazila jesti da me nisu nudili,jednostavno nisam razmisljala o tome ali o vodi,sokovima…sanjala sam!

Ta žeđ je stvarno neopisiva, i nakon 1. i nakon 2. poroda počelo je već u bolnici i dalje traje

ja sam imala let down sa malim tako da je na dr stranu sobe špricalo mlijeko, doslovno.. kada sam teškom mukom smanjila unos tekućine smanjila se i proizvodnja mlijeka.. ako si jako, jako žedna popij gutljaj dva, više da ispereš usta.. jel što više se budeš natakala više budeš imala mlijeka

isprobala sam već i to....3 dana sam sabotirala žeđ, baš sam to radila...malo po par gutljaja i nije se ništa smanjilo

a da ne govorim da čim počnem jesti nešto osjetim da nadolazi mlijeko 

Pozdrav svima, iako citam forume Klokanice i sve ostale clanke nikad nisam dosla u situaciju da nesto komentiram ili prisustvujem raspravi u nekoj temi na forumu..dakle nova sam u svemu tome pa me ispricajte odmah na pocetku ako budem preopsirna u pricanju mog iskustva nakon poroda, ali imam po prvi puta potrebu napisati kako je jos jedoj mami u nizu bilo.
Dakle porod mi je bio dva dana prije termina i mislila sam da sam posve psihicki spremna na sve pa i na ono nakon poroda jedino sam se uzasavala epiziotomije koja mi se na kraju i dogodila kao i vecini zena i to mi je bilo grozan osjecaj iako sad vec sjecanje na to pomalo blijedi. Porod je bio skolski, prirodan i brz, ali izuzetno bolan..bila sam spremna na bol, ali ne i toliku. S obzirom da sam prvorotkinja bilo je savrseno dok nismo stigli kuci i to u smislu da me pocela hvatati panika kako cu/cemo, sta cemo, dali cu to moci i slicne stvari?? Sva sam bila u strahu od novog, ali zaljubljena u mog malog misa...potpuno...moram naglasiti i jos nesto sto mi se pojavilo, a nisam ni u snu mogla zamisliti da ce me ti osjecaji preplanuti..posvojeno sam dijete, odnosno bila sam bebica od 2 mj kada su me moji roditelji usvojili, bila prepuna ljubavi i paznje s njihove strane i kada su me osjecaji da cu napustiti svoje dijete kao moja b. majka stresli bila sam potpuno sokirana i nisam se mogla nositi s tim, srecom bili su svi uz mene, kao i moj muz, ali kako je on isao raditi, nakon ona jadna tri dana sto im omogucuju ponovo sam se slomila..prali su me hormini posteno i taj tzv. baby blues..i tako sva u bolovima od reza koji je trajao sigurno 3 tjedna ni sjest, ni lec, ni hodat, ni stajat kako treba, sad kad razmislim mozda vise od straha nego od bilo cega drugoga, sabrala sam se malo po malo sve vise i vise, ali zbog tih svih osjecaja i hormona koji su me prali izgubila sam veliku kolicinu mlijeka,pokusala vratiti mamin kapima, hipp cajem za dojilje ishranom, ali morala sam uvesti i ad jer je on previse i predugo vristao na mojim prsima, a i da nepricam da su me sa svim isprepadali tipa ako ti previse spava sigurno je pregladnio, a moje zlato spavalica na tatu i dan danas je takav, i ostale fore sa svih strana dok nisam pukla i rekla dosta..dojila sam dijete do 4 mjuz ad i prestala sam zbog tableta koje sam morala poceti piti a dojenje nije dolazilo u obzir, naravno radilo se o zdrastvenoj tegobi i sve bi dala da nam je bilo kao nekim mamama sve glatko i savrseno, ali bogata sam za jos jedno iskustvo i to najvece do sada..i danas 6 mjeseci nakon svega se jako slabo sjecam, ali ljubav prema mojoj ribici iz dana u dan je sve veca i sad smo super i sve smo ostavili iza nas..uzivamo i volimo se i to je nabitnije..pozdrav svima i oprostite jos jednom na ovako dugackom odgovoru

Ja sam nova ovdje,ima jako zanimljivih tema pa sam se morala priključiti.Uskoro ću i ja osjetiti čari majčinstva,i nekako već sad znam da će moj cijeli svijet se vrtiti oko bebe jer ju silo i dugo želimo i isčekujemo.Ali opet smatram da ću imati u danu bar pola sata za sebe,za tuširanje,pranje kose itd.Pa imamo muževe,valjda će pomoći.Mislim za mog znam da hoće,on isto silno se veseli i sigurna sam da mu neće biti nikakav problem preuzeti bebu na pola sata ili duže ovisno što ja moram napraviti.

Tinna1410

Pozdrav svima, iako citam forume Klokanice i sve ostale clanke nikad nisam dosla u situaciju da nesto komentiram ili prisustvujem raspravi u nekoj temi na forumu..dakle nova sam u svemu tome pa me ispricajte odmah na pocetku ako budem preopsirna u pricanju mog iskustva nakon poroda, ali imam po prvi puta potrebu napisati kako je jos jedoj mami u nizu bilo.
Dakle porod mi je bio dva dana prije termina i mislila sam da sam posve psihicki spremna na sve pa i na ono nakon poroda jedino sam se uzasavala epiziotomije koja mi se na kraju i dogodila kao i vecini zena i to mi je bilo grozan osjecaj iako sad vec sjecanje na to pomalo blijedi. Porod je bio skolski, prirodan i brz, ali izuzetno bolan..bila sam spremna na bol, ali ne i toliku. S obzirom da sam prvorotkinja bilo je savrseno dok nismo stigli kuci i to u smislu da me pocela hvatati panika kako cu/cemo, sta cemo, dali cu to moci i slicne stvari?? Sva sam bila u strahu od novog, ali zaljubljena u mog malog misa…potpuno…moram naglasiti i jos nesto sto mi se pojavilo, a nisam ni u snu mogla zamisliti da ce me ti osjecaji preplanuti..posvojeno sam dijete, odnosno bila sam bebica od 2 mj kada su me moji roditelji usvojili, bila prepuna ljubavi i paznje s njihove strane i kada su me osjecaji da cu napustiti svoje dijete kao moja b. majka stresli bila sam potpuno sokirana i nisam se mogla nositi s tim, srecom bili su svi uz mene, kao i moj muz, ali kako je on isao raditi, nakon ona jadna tri dana sto im omogucuju ponovo sam se slomila..prali su me hormini posteno i taj tzv. baby blues..i tako sva u bolovima od reza koji je trajao sigurno 3 tjedna ni sjest, ni lec, ni hodat, ni stajat kako treba, sad kad razmislim mozda vise od straha nego od bilo cega drugoga, sabrala sam se malo po malo sve vise i vise, ali zbog tih svih osjecaja i hormona koji su me prali izgubila sam veliku kolicinu mlijeka,pokusala vratiti mamin kapima, hipp cajem za dojilje ishranom, ali morala sam uvesti i ad jer je on previse i predugo vristao na mojim prsima, a i da nepricam da su me sa svim isprepadali tipa ako ti previse spava sigurno je pregladnio, a moje zlato spavalica na tatu i dan danas je takav, i ostale fore sa svih strana dok nisam pukla i rekla dosta..dojila sam dijete do 4 mjuz ad i prestala sam zbog tableta koje sam morala poceti piti a dojenje nije dolazilo u obzir, naravno radilo se o zdrastvenoj tegobi i sve bi dala da nam je bilo kao nekim mamama sve glatko i savrseno, ali bogata sam za jos jedno iskustvo i to najvece do sada..i danas 6 mjeseci nakon svega se jako slabo sjecam, ali ljubav prema mojoj ribici iz dana u dan je sve veca i sad smo super i sve smo ostavili iza nas..uzivamo i volimo se i to je nabitnije..pozdrav svima i oprostite jos jednom na ovako dugackom odgovoru

Svaka čast ženska na snazi da si to sve prebrodila.  Dobrodošla i ostani snama jer smo i mi isto neka vrsta podške.

Tinna i Deja, cure dobrodošle! Naći će se teme za svaku od vas, nas nekolicina je svakodnevno ovdje i super se družimo i savjetujemo jedna druge! Samo vi pišite, pa zato smo tu!!

mekica

Hej:)
Ja sam rodila carskim.Nisu bili jako strašni bolovi i ja sam imala konce koji se ne vade…Sami nestanu ili tako nešto.Normalno smo se tuširale i doma i u bolnici.Kada ti pregledaju rez kažu da je sve ok,to brijem da drugi dan dođe sestra ti ga pogledati i možeš u kadu.
Najbitnije u bolnici čim više zvati one pedijatriske tete da pokažu kako staviti ciku u usta,jer kada dođeš doma nećeš znati.Ja sam drugi dan poslije poroda imala mlijeko,znači beba je popila ono prvo i već je mlijeko krenulo.Bitno je naučiti i bebu i sebe na prsa jer uslijed pogrešnog hvata bradavice dešavaju se ranice.Mi to nismo imale.Treći dan smo išle doma…Mislim da je jako bitno isto bebu ostaviti sa sobom u sobi.Prvu noć su mi je odnijele gore ,logično jer sam imala kateter i kanilu ali drugi dan je ostala samnom i tako 9mj.Još uvijek dojimo ……

U kojoj si bolnici rodila?

Kad vam je prošla linea negra i kad možemo početi s vježbanjem?

Nalah

Kad vam je prošla linea negra i kad možemo početi s vježbanjem?

Linea negra mi se povukla nakon neka 3 mj. do tad je postepeno blijedila, ali nije pravilo, nekima prode prije, nekima dulje traje. Sto se tice vjezbanja, cim se osjecas spremnom mozes poceti ako je sve u redu s ginekoloske strane. :) Preporuca se 6 tj. sto manje naprezanja da ne dode do upale ako si vaginalno rodila.