Drage mame i izgubljene,
kada sam se našla u prilici da moram guglati termin "kiretaža" i zazirala sam od svega što on podrazumijeva, rekla sam da ću svoje iskustvo opisati i otvoreno reći - onako kako je prošlo. Prošle mi se zime cijeli svijet srušio jer sam na prvom ginekološkom pregledu, kojim je trebalo biti potvrđeno da sam trudna, saznala samo da jesam trudna, no da postoji problem s trudnoćom. U 5. tjednu nije bilo embrija, dok su svi znakovi trudnoće bili tu... Ginekolog je rekao da je 99,99 posto siguran kako neće biti ništa od održive trudnoće, no da budemo sigurni, išla sam vaditi hormone i pratiti rast par dana. U šestom tjednu se pojavila točkica i mojoj sreći nije bilo kraja. Ginekolog je bio oprezan i upozorio me da su šanse sada narasle za kojih 5 posto, no svejedno su bile nikakve. Kako srce nije kucalo jakim ritmom, ugasilo se par dana poslije. Moj mi je doktor sve lijepo objasnio, da ne postoji neki razlog, tako to jednostavno bude, da statistika kaže kako svaka DRUGA trudnoća završi spontanim pobačajem... Sve sam to probavljala i pripremala se za tu kiretažu, o kojoj nisam mogla naći normalu rečenicu. 
Moj mi je ginekolog preporučio hitnu kiretažu: da se javim odmah ujutro u bolnicu. Po mjestu stanovanja sam pripadala Svetom Duhu. Pregledao me stažist, a sa mnom je razgovarao kirurg. I on mi je sve lijepo objasnio, nemam primjedbi na taj dio. Zatražila sam opću anesteziju jer ne bih emotivno mogla preživjeti. I on se složio. S time da me pitao želim li kiretažu ili želim pustiti da se tijelo samo očisti. Naglasila sam da želim kiretažu, na što me on naručio za operaciju tek 10 dana posije, s riječima: "možda se u međuvremenu samo tijelo očisti pa neće biti potrebe za operacijom" - dakle, suprotno mom zahtjevu i preporuci mog ginekologa, koji je inzstirao da to bude HITNO.
Naravno, za tih 10 dana sam lagano počela i sama krvariti.
Trebala sam biti operirana odmah ujutro, no čekala sam do pola 2. U uputnici kirurga pisalo je "opća anestezija", a kako sa mnom nitko nije razgovarao o potrebama anestezije, zaustavila sa sestru i pitala ju je li upoznata s time da ja moram dobiti opću anesteziju. Tu se žena iznenadila i skužila grešku, pa je pošto-poto išla organizirati da netko dođe popričati sa mnom. Naravno, anesteziologa ni od kuda... I tako pola dana poslije su me operirali. Pustite sve te priče da to ne boli, da je gotovo za tren oka... Nitko ne zna vaše tijelo, vaše reakcije i vaše emocije. Toliko sam sesa svih strana naslušala komentara kako ne valja preuveličavati to, da nije ništa strašno, bla bla. Shvatila sam da su neki ljudi lišeni empatije i da ni na sekundu ne mogu razumijeti tuđu bol.
Barem mi je drago da sam inzistirala na općoj anesteziji, jer ne bi podnijela pamtiti taj osjećaj beznađa, srušenih snova i ubijene ljubavi cijeli život. Ovako sam bar prespavala tu strahotu.
BTW, o WC-u u sobi da i ne govorim...
S druge strane, sestre su bile sjajne, dobro su se brinule o svim utučenim ženama u sobi.
Krvarenje je bilo jako, no ja inače imam brutalno obilne menstruacije, koje znaju biti bolne i moram priznati da sam nakon operacije manje krvarila nego što inače krvarim. Trbuh me bolio samo dan nakon. Kroz dva tjedna sam prestala krvariti, a ciklus mi se pojavio po rasporedu već sljedeći mjesec. Dakle, s te strane nisam imala nikakve komplikacije.
Samo da napomenem debilni sustav u našim bolnicama: operirana sam početkom 2. mjeseca i naručena sam na kontrolu u 5. mjesecu! Nešto presmiješno. Kada sam došla, šaltali su me na tri odjela i razgovarali sa mnom ko s budalom jer sam došla 3 mjeseca nakon operacije i nisam imala papire s pretragom tkiva (naravno, objasniti debilima da su me ONI naručili 3 mjeseca poslije i da ONI imaju papire je nemoguća misija jer su oni uvijek u pravu).
Mislila sam da ću biti spremna ponovno pokušati pola godine poslije, ali kada je došlo vrijeme, počela sam paničariti. U strahu što ću sve možda doživjeti ponovno, nisam se usudila nadati. Sada, godinu dana poslije, stvari se mijenjaju i iako nisam 100 postotna, ipak je slika malo svijetlija po tom pitanju.

Svim ženama koje su prošle ovo strašno iskustvo želim da se oporave i izvuku ono najbolje iz sebe! Njihova ih bebica čeka!

sangria užasno mi je žao što si to morala doživjeti, iskusiti...

Drago mi je se oporavljaš i da imaš malo svjetliju sliku, nadam se da ćeš uskoro dočekati novi plusić i radovati se bebinim pokretima!

Fizički je užasno to sve izdržati, pogotovo par dana nakon toga, sve se vraća u glavu. Isplačem s3 svako malo pa mi bude kao lakše na trenutak. Mene ništa ne boli niti ne krvarim. Možda sam krvarila jedan dan, sad imam samo iscjedak i nekad mi kapne par rozih kapi. Mislim da mi je fizički oporavak završio već drugi dan. A sad možda će netko moje pitanje smatrati glupim ali mene zanima kad se mogu imati odnosi? Nije da ja sad hoću odmah ali nisam imala odnose skoro koliko sam bila trudna a mislim da mi hormoni još luduju.

Bebinjo i ostale drage moje dame jako mi je žao sto se desilo. Znam kakva je to bol vise psihicka , ali i fizicka....Isplacite se ,  nemojte drzar to u sebi , to je vase pravo.....ja nakon evo sad i bide treca godina  jos uvijek znam  :( ......Bebinjo sto se tice odnosa u Petrovoj su mi rekli nista 6 mjeseci, moj ginekolog rekao mjesec dva, ali dq koristim kondome ako nisam jos sigurna i spremna.... Znaci kad se budes osjecala spremno kreni dalje digni glavu i u nove pobkede.... Mi eto radimo i dalje al ne odustajemo pusa svim mojim dragim damama i drzte mi se

Meni su rekli odnose kad stane krvarenje a oni to smatraju 10 dana tako sam negdi i ja imala odnos i kondom obavezan radi infekcije... A za radit na bebi rekli sui nakon 2 ciklusa i puno sam citala o tome i stvarno svi bolji doktori u svijetu tako kazu. Meni je prijateljica rodila i nakon 2 mjeseca ostala opet trudna pa joj se nista nije desilo. Jedan joj je ginekolog savjetova da pobaci jer kao prerano je a ostali su joj govori da je tjelo ocito bilo spremno za novu trudnocu.

Meni su rekli mirovanje dok traje krvarenje, ja sam mirovala 6  dana iako sam krvarila dan. A danas sam imala odnos...nista me nije niti bolilo niti peklo niti mi je krv išla. Ne znam...mislim da ovisi i o kiretaži pa da nakon toga se ne smije neko vrijeme. I normalno da neću ostati trudna prije nego napravim pregled kod ginekologa jer mislim da bi me ona medicinska sestra zadavila kad bi dosla na pregled a trudna...bar se nadam da neću. Iako jedva čekam da ponovo ugledam plus!!

Bebinjo, jel ti doktorica dala kakve uputnice za neke preglede napravit? Ja san imala kiretazu na vakum pa mozda zato su meni da ne trebam cekat