Kiretaža

Draga Agness33, jako mi je zao sto prolazis kroz tu groznu bol..znam kako ti je i jedino sto ti imam za rec je da treba vremena..meni osobno je bila najgora faza pocetnog soka i onda kad postanes svjesna svega i jako tuzna..ali  s vremenom je lakse. Naucis se nosit s gubitkom i tvoji  bliski ljudi te "natjeraju" da pocnes razmisljat pozitivno. Tuga i bol se povremeno jave, ali i to je normalno. Zelim ti da cim prije dignes glavu gore i krenes dalje, moze se, vjeruj mi! :*

Zanima me jel imao tko slično iskustvo čisto da me malo utješi 
Prva trudnoća i nakon nekoliko pretraga u 8. tjednu utvrđeno je da je gestacijska vrečica i dalje prazna te da nema embrijalnog odjeka, Ginekologinja je utvrdila da je riječ o propaloj trudnoći i da je potrebno napraviti kiretažu, Budući da sam pretrage obavljala u Poliklinici i da toga dana nisam nisam još ništa jela i pila, ponudila mi je da zahvat napravim odmah. Pristala sam jer sam htjela što prije to riješiti u želji da sve što prije prođe! Javila sam se kome sam morala i uputili su me na odjel klinike za ženske bolesti u porode i tamo započinje cijeli cirkus.
Utrpali su mi hrpu suglasnosti na potpis, izvadili dvije epruvetice krvi i rekli da se smjestim u sobu u koju želim, Naravno, kasnije nisu znali gdje sam, ali to je najmanji problem u ovoj priči. Dobila sam spavaćicu, smjestila se u krevet i čekala. Dobila sam samo uputu da ništa ne smijem jesti i piti. Nakon 2,5h dolazi sestra s pitanjima o povijesti bolesti mene i moje obitelji i odlazi, Nešto kasnije dolazi druga sestra do mene i upućuje me da dođem do operacijske sale. Ispred sale sam čekala pola sata jer je druga žena bila na zahvatu. Izbezumila sam se kada su nju iznosili van na krevetu, a ona plače. Ulazim unutra i mislim si pa sada će mi valjda sve objasniti. Od svih ljudi u prostoriji samo me jedna sestra pitala jel se bojim i to je to! Budim se u sobi s jakim bolovima, vrlo sličnima menstrualnim bolovima. Uspjela sam nekako doći do mobitela i nazvati prijateljicu i reći joj da dođe po mene. Od 14:14 kada je ona došla, pa do 16h nitko mi nije došao u sobu provjeriti jel sve ok. Prijateljica je naganjala sestre po hodniku da ih pita smijem li sada popiti čašu vode i do kada ću biti tu. Na to joj je jedna sestra rekla da ću ostati tijekom večeri, a druga da će me pustiti još malo. U 16h dolaze sestra i doktorica obavijestiti ženu koja je sa mnom u sobi da može ići doma. Pitam ih što je sa mnom i dobijem odgovor da ja ne mogu dok mi ne budu gotovi nalazi.
u 18h dolazi sestra s nalazima i otpusnim pismom uz rečenicu da ga ona baš i ne razumije i ne zna najbolje objasniti, ali da za 3 dana moram doći u Polikliniku na ginekološki pregled i UZV s novim nalazima KKS i malog koagulograma te da kupim tablete koje su mi propisane u nalazima i pijem ih prema uputuma. Ne razmišljajući, a u želji da što prije odem od tamo i popijem nešto, samo sam se presvukla i izašla van. Gledamo kasnije prijateljica i ja nalaz a u njemu stoji:
Pokušaj DVAC nije uspio. 3.4. doći na ginekološki pregled i UZV u ginekološku ambulantu Poliklinike s novim nalazima KKS i malog koagulograma. U slučaju da ne bude poteškoća (vag. krvarenje i jaki bolovi) ponovna hospitalizacija i zahvat planiraju se 10.4.
?!?!?!? Meni nitko ništa nije rekao!! Nitko mi nije rekao trebam li krvariti, koliko dugo i koliko jako, nitko mi nije rekao treba li to boliti i koliko jako, trebam li mirovati i koliko dugo, smijem li ti piti nešto za bolove, a kamo li da zahvat nije uspio i da se mora ponoviti!! Sutra idem na tu kontrolu pa ću pitati sve što tada nisam, ali i ozbiljno popričati s njima o odnosu prema pacijentima! 
Ono što mene sada zapravo najviše zanima je jel netko morao ponavljati kiretažu?!

Drage moje...
ovo mi je prvi put da sam se prijavila na ikakav forum...pročitala sam sve vaše postove...i iskreno mi je žao vidjeti da nisam jedina :( trenutno sam u užasnom psihičkom stanju...
naime prije tjedan dana sam imala kiretažu  :(
Prvog anđela sam izgubila 2012.g u 22 tj trudnoće -jjednostavno sam prokrvarila i morala rodit (porod je trajao 5 sati- bol užasna ) to mi je bio najgori dan u životu. .tteško sam se oporavila. ..ii onda 2014g se odlučimo na trudnoću i u 10tj trudnoće srce prestalo kucati i beba se nije razvijala .nnakon toga je slijedila kiretaža i citogenetski nalaz trisomija na 22kromosomu :( išli smo na sve moguće pretrage i s našim nalazima genetike je sve u redu...ii skupili smo snage i ove godine odlučimo na treću trudnoću koja je odlično krenula svi nalazi uredni..beba se razvija odlično i onda u 9+6 srce prestalo kucati i opet na kiretažu. ..tto me slomilo..nne mogu da ne plačem već danima i neznam kako da se vise utjesim..i imam osjećaja da nikad nećemo uspjeti :(

Javi mi kako je prošlo. .Što su ti sve radili i kad su nalazi gotovi..baš me sve zanima. ..
i ja ću ići u Petrovu...tamo sve obavljam...