Kiretaža

Pozdrav, identicno mi se dogodilo prosle godine u 12. mjesecu - missed ab u 17., procjena da je srceko stalo kucati izmedu 13-14 tt. Isto sam radila prenatalni i sve je bilo low risk. Patohistoloski nalaz nije pokazao nikakvu nepravilnost tako da razlog nismo saznali, sto je najcesce tako. Koliko god tesko, i nama i doktorima, jer kad bi znali razlog mogli bi ga eventualno lijeciti kad bi bio takve prirode, ali s druge strane - to je znacilo da je sa trudnocom bilo sve u redu, kao i sa mojim zdravljem. Ono sto je najvjerojatnije u tim tjednima je neka srcana mana koja se ne moze prepoznati tako rano, i ono sto su meni svi lijecnici rekli da je sreca u nesreci da trudnoca nije odmaknula jos dalje.
Na daljnju obradu se u pravilu ne salje ako je prvi spontani, iako je meni lijecnik na uvidu u PH nalaz savjetovao da napravim pretrage na trombofiliju zlu netrebalo. Moja lijecnica i drugi ginekolozi se nisu slagali, ali su prihvatili da uradim tu pretragu da smirim svoju glavu - jer moja teorija je bila ta da mi nije nista problem, ako bi to u buducnosti sprijecilo bilo kakvu komplikaciju. Nalaz je naravno bio uredan.
A sad malo pozitive- novu trudnocu sam ostvarila nakon trece mjesecnice (tri mjeseca kako su i savjetovali da se maternica i sluznica oporave od prijasnje trudnoce i kiretaze) i sad sam u 36. tjednu, a termin mi je 13.12.
Zelim ti svu srecu i necu ti lagati, bilo mi je tesko, kako u razdoblju nakon, tako i u novoj trudnoci. Ono sto me spasilo je pozitivan stav, glava gore, i vizualizacija lijepe buducnosti. Uzmi si vremena, dan po dan, i bit ce sve u redu. Svakako je vazno da pokusas ostati pozitivna, ali takoder da ne susprezes osjecaje. Sve ce doci na svoje 🫶🏼
Ako te jos sto zanima slobodno pitaj!

Nemoj slusati sto ti okolina govori, to je tvoje iskustvo i samo ti znas kako ti je i sto si prosla. Ako ti je tesko, placi. Naravno, imas dvoje djecice i na tome si sigurno zahvalna, ali to ne umanjuje niti ne olaksava tvoj gubitak. Ta faza bolovanja i tuge jednostavno mora proci, i prirodnije je pustati emocije van nego ih cuvati unutra i susprezati. Svakako, svatko ima svoj nacin tugovanja i ako je nekome lakse da ne pusta emocije van, i to treba postovati. Ali ako ti nisi ta, nemoj se ni truditi biti zbog drugih. Meni je upravo okolina puno pomogla, otvoreno sam pricala o svojem iskustvu, i to je bio dio moje terapije. Nisi sama, ima nas puno koje smo prosle kao i ti, a dio moje misije je bio otvoreno pricati o tome jer, ako se nekome dogodi slicno da me moze pitati i traziti pomoc, jer se zene, kao sto sam se i ja, osjecaju poprilicno same u takvom iskustvu, a nisu - informacija i podrska prijateljice ili poznanice koja je prosla slicno u tom trenutku jako puno znaci. Tako da, budi sebicna i ponasaj se kako tebi odgovara.

Sto se tice pripreme za novu trudnocu, nastavila sam sa prenatalnim, i na preporuku prijateljice sam pila caj od vrkute (ne znam jel to imalo nekog efekta, ali, zasto ne). Papu sam i ja radila u sklopu sistematskog na kojem sam bila taman prije nego sam saznala da sam trudna, a briseve u novoj trudnoci (isto su mi raniji bili ok).

Na pregledu sam bila otprilike 2 tjedna nakon otpusta iz bolnice (i to u bolnici gdje sam bila hospitalizirana, jer oni na taj nacin dovrsavaju postupak), i nakon toga kod svoje ginekologice nakon prve mjesecnice.

Za novu trudnocu nisam koristila LH trakice, ali nisam ni ranije. Ciklusi i ovulacije su mi i inace bile dosta uredne pa smo ciljali dane prije i nakon ovulacije.

Taman prije nego sam ostala trudna, osjecala sam se vec puno bolje, iako su tuga i praznina bile tu, ali ispunjavala sam ih stvarima koje volim. Tako da evo, ovulacija mi je padala taman u vrijeme kad smo bili na jednom putovanju tako da sam sigurna da je i to utjecalo. Iako mi je bilo jako tesko nisam se zabila doma u 4 zida, vec sam se jako brzo vratila poslu, treninzima, planirala sam putovanje - sve kako bi se osjecala bolje i eto, upalilo je.

Hvala ti puno na lijepim rijecima i zeljama- puno znace. Vjerujem da ce i tvoje prica sretno zavrsiti 🫶🏼